Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je ovogodišnjim agrobudžetom učinjen ozbiljan otklon od dosadašnje vladine politike koja nije bila izdašna prema selu i poljoprivredi, međutim, kada se pročitaju komponente tog akta dolazi se do zaključka da je, uz manje izmjene i poboljšanja, nastavljena dosadašnja politika, izjavio je za „Dan” profesor Milan Marković (URA).
– Usvojen je agrobudžet od 31,5 miliona i veći je u odnosu na prošlogodišnji za devet miliona, međutim, ostavljaju se po strani brojne nepreciznosti i nelogičnosti. Pažnja mora biti usmjerena na direktna plaćanja i mjere ruralnog razvoja, jer su to glavne komponente zajedničkog budžeta EU. Direktna plaćanja čine 72 odsto, a mjere ruralnog razvoja 23 procenta – rekao je Marković.
On je pitao kako je moguće povećati agrobudžet 39 odsto, a njegovu ključnu komponentu – direktna plaćanja poljoprivrednicima smanjiti sa prošlogodišnjih 5,35 miliona na 5,27 miliona. Ili, kako je naveo, zašto je samo 16,5 odsto od ukupnog budžeta opredijeljeno za direktnu podršku poljoprivrednicima.
– Podrška po hektaru poljoprivrednih površina je mjera s najvećim učešćem u zajedničkom budžetu EU. Ako smo se obavezali da agrarnu politiku usklađujemo sa onom u EU, ovaj vid podrške trebalo bi da ima sve širi obuhvat u broju korisnika i hektara i da se iz godine u godinu povećava. Međutim, kod nas to nije slučaj, budući da je u prošloj godini bilo planirano 1,2 miliona eura kroz dvije mjere, a u 2017. jedna mjera s podrškom od milion eura i sve to uz niži minimum za podršku, umjesto jednog hektara sada je to pola hektra, i uz povećanje podrške za neke kulture sa 160 na 180 eura po hektaru – rekao je Marković.
Prema njegovim riječima, elementarna logika kaže da bi po osnovu ova dva povoljnija kriterijuma trebalo da bude više hektara za podršku i da se izdvoji znatno više novca.
– Agrobudžetom je planirano manje i to za čak 200 hiljada. Valjda su i razvojni rezultati, o kojima se toliko dugo priča svih ovih godina, trebalo da doprinesu povećanju površina za podršku – naveo je Marković.
U odnosu na prošlogodišnji agrobudžet, kako je kazao, najveće su promjene u politici ruralnog razvoja i to u mjerama jačanja konkurentnosti proizvođača hrane.
– Tamo se planira povećanje sa 8,7 miliona na čak 16,2 miliona i biće 17 umjesto 14 mjera, koje su uglavnom usmjerene na podršku investicijama u poljoprivredi. Veliki broj mjera i dosadašnja praksa ne daju puno optimizma da će predviđeni iznos od 16,2 miliona biti iskorišćen u 2017. godini – naveo je Marković i dodao da o odnosu planiranih i utrošenih sredstava najbolje govore dva primjera.
– Od 2011. godine realizuje se projekat Svjetske banke MIDAS, a u poslednje dvije godine i EU predpristupna podrška IPARD. U agrobudžetu je u prethodnih šest godina planirana podrška investicijama u okviru MIDAS-a iznosila 15 miliona a isplaćeno je 6,5 miliona ili 43 odsto od planiranog za 658 korisnika. Agrobudžetom za 2016. planirano je 4,4 miliona eura IPARD lajk podrške, a isplaćeno je 1,72 miliona ili 39 odsto, za 133 korisnika. Kako će Ministarstvo poljoprivrede da realizuje planirane donacije od 14 miliona, ako je u prethodnih šest godina od raspoloživog novca iskorišćeno svega 8,2 miliona – pitao je Marković.D.M.
Manje novca nego 2009. godine
Marković je naveo da je 2009. godine za potrebe agrobudžeta iz državnog budžeta izdvojeno 19,75 miliona, a osam godina kasnije 16,9 miliona, gotovo tri miliona manje.
– Valjda bismo u susret EU integracijama morali povećati podršku poljoprivredi? U prezentaciji agrobudžeta stoji – sredstva iz nacionalnog budžeta 16,9 miliona, međunarodna podrška 14,6 miliona. Ostavljajući po strani što donacije ne bi trebalo stavljati u budžet, treba se zapitati ima li smisla isticati kako se donacije gotovo izjednačiše s našim budžetskim izdvajanjima u poljoprivredi – kazao je Marković.
Za održivo gazdovanje samo 3,5 odsto sredstava
Druga komponenta politike ruralnog razvoja – mjere za održivo gazdovanje prirodnim resursima povećana je za 45 hiljada, odnosno 7,5 odsto. Praktično je povećana samo podrška organskoj poljoprivredi, kazao je Marković.
– Koliko je ovaj dio politike ruralnog razvoja važan, najbolje govori doskorašnja praksa EU – bilo je obavezno da se u ovu komponentu izdvaja minimum 25 odsto ukupne podrške za ruralni razvoj, a kod nas ona čini tek 3,5 odsto sredstava za ruralni razvoj – naveo je on.