Većina nekad uspješnih privrednih kolektiva na sjeveru Crne Gore od devedesetih godina prošlog vijeka do danas doživjela je stečaj, a kasnije i potpuno zatvaranje, čime je na hiljade radnika ostalo bez posla. Takvu sudbinu doživjela su i preduzeća iz Andrijevice, što je doprinijelo da ta opština doživi sveukupnu razvojnu stagnaciju. To najbolje potvrđuju fabrički objekti koji su, uglavnom, prepušteni propadanju.
Neslavan kraj među prvima doživjela je Fabrika ventilacione opreme „Termovent”, koja je poslovala u sastavu istoimene kompanije iz Beograda. Preduzeće je godinama bilo rentabilno i zapošljavalo je oko 160 radnika. Međutim, februara 2004. godine, zbog neizmirenih obaveza prema povjeriocima, uslijedilo je uvođenje stečaja. Fabriku je 2007. za 310.000 eura kupila beogradska „Montaža”, iako je imovina „Termoventa” procjenjivana na 1,5 miliona. Kapije ovog, nekad uspješnog privrednog kolektiva, sa proizvodnim halama koje zahvataju površinu od 5,5 hiljada metara kvadratnih, godinama su bile zatvorene, da bi se odnedavno u nekim od njih, uz angažovanje tridesetak radnika, organizovala proizvodnja peleta.
Bivši radnici „Termoventa” tvrde da i slučaj ovog preduzeća dokazuje da su radnici sa sjevera Crne Gore u poslednje dvije decenije diskriminisani i da su moćni pojedinci fabričku imovinu krčmili na nezakonit način.
– Elektroprivreda je praktično uništila „Termovent”, jer je stečaj u to preduzeće uveden na zahtjev EPCG zbog duga za utrošenu stuju, koji je bio manji od 25.000 eura. To je krajnje tragičan podatak kad se zna da su pojedina preduzeća, poput KAP-a, radila „punom parom”, iako su imala milionske dugove po istom osnovu. U „Termoventu” je prilikom stečajnog postupka grubo narušen zakon, jer stečaj nije uveden čitavoj kompaniji, čije je sjedište u Beogradu, već samo pogonu u Andrijevici. Nakon toga fabrika u Andrijevici je prodata. Takođe radnici su otpušteni bez primjene adekvatnog socijalnog programa. Uz to, nijesu im dodijeljene akcije, što sve zajedno govori da je fabrička imovina otuđena na nezakonit način, a radnici gurnuti u socijalnu bijedu – istakli su bivši radnici.
I pogoni „Soko Štarka” u Andrijevici, poznatiji kao „Slatka fabrika”, već deset godina su prazni. U međuvremenu je, u više navrata, najavljivano da će određene kompanije u halama gdje su se proizvodili slatkiši pokrenuti sličnu proizvodnju. Međutim, najave su ostale samo mrtvo slovo na papiru, jer ta proizvodnja, navodno, nije bila rentabilna. Ta fabrika je imala oko 200 radnika, a uspješno je radila oko 30 godina. Bivši radnici podsjećaju da je Andrijevica zatvaranjem te fabrike izgubila mnogo.
Od 2005. godine, kada je zatvoren taj pogon, bivši radnici su vodili sudske sporove.
– Radnici iz Andrijevice su pod prisilom poslovodstva „Soko Štarka” potpisali socijalni program kojim je svakom radniku predviđena isplata otpremnina u visini od 2.000 eura plus 150 eura po godini staža. Mećutim, tek kasnije smo saznali da je ranije sačinjen drugi socijalni program po kom su naše kolege u pogonima „Soko Štarka” u Beogradu dobili po 400 eura otpremnine za svaku godinu staža. Pokušavali smo da tu nepravdu ispravimo mirnim putem, ali smo kod odgovornih u kompaniji naišli na nerazumijevanje. Zato smo morali da pravdu potražimo kod pravosudnih organa u Crnoj Gori i Srbiji, ali ni to nije dalo nikakve rezultate. Na kraju smo se obratili Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazuru, koji je poslije dužeg vremena odbacio našu žalbu kao neosnovanu – ističu bivši radnici.
Za vrijeme tranzicionih procesa u andrijevičkoj opštini zatvoren je i pogon fabrike kože „Polimka”, u kom je nekada radilo blizu 200 radnika. Krajem osamdesetih godina ugašeno je i preduzeće „Mermer” koje je u jednom momentu brojalo oko 100 zaposlenih. Sa radom je prestalo i trgovinsko preduzeće „1. maj”, kao i andrijevička i konjuška poljoprivredna zadruga, dok su prilikom transformacije Šumskog preduzeća ugašene pojedine radne jedinice. Na taj način je oko hiljadu andrijevičkih radnika izgubilo posao, među kojima je mali broj onih koji su ponovo zasnovali radni odnos.
D.J.
Kazniti grobare privrede
Iz OO SNP-a ističu da je neprihvatljivo to što su brojne fabrike ostavljene na milost i nemilost zubu vremena. Istakli su da se imovina fabrika prodavala mimo zakona, te da su na taj način pojedinci došli do ogromnog bogatstva.
– Krivce za katastrofalnu privrednu situaciju u Andrijevici treba tražiti među onima koji su poslednjih decenija upravljali Crnom Gorom. Zato je krajnje vrijeme da se privredni grobari izvedu pred lice pravde i da se obespravljenom narodu i radničkoj klasi saopšti istina šta se to desilo sa našom privredom i industrijom. U Andrijevici se najbolje živjelo kad su radile fabrike. Danas je slika sasvim drugačija, jer su neki moćnici pod zaštitom DPS-a uspjeli da za tako kratko vrijeme unište sve ono što su brojne generacije upornim radom godinama stvarale. Očigledno da je neko po pripremljenom scenariju, radi ličnih interesa, namjerno htio da uništi našu privredu – kazao je predsjednik OO SNP-a Goran Stojanović.