Banke u Crnoj Gori na računima imaju sve više novca jer se depoziti građana konstantno uvećavaju, dok se novac kroz kredite sve rjeđe plasira u nove vrijednosti. Podaci Centralne banke (CBCG) pokazuju da su ukupni krediti banaka na kraju avgusta bili 3,5 milijardi eura, što predstavlja rast od 3,7 odsto na mjesečnom nivou. Sa druge strane, ukupni depoziti su na kraju avgusta u odnosu na jul bili veći 3,4 odsto i iznosili su 3,53 milijarde, dok su na godišnjem nivou porasli 13,7 odsto. Takvo stanje pokazuje da novac nije produktivno upotrijebljen i da se ne ulaže u nove investicije.
Potpredsjednik URA Miloš Konatar smatra da navedeni podatak govori o tome da građani i preduzeća dominantno ne osjećaju sigurnost da svoj novac investiraju u Crnoj Gori, što je samo po sebi loše.
– Problem je što država nije stvorila takav ambijent koji bi podsticao investicije, prije svega u mali i srednji biznis. Takođe, visok nivo korupcije, namješteni tenderi i unaprijed dogovoreni poslovi jednostavno odbijaju ljude koji žele prije svega da ulažu u svoj biznis – ocijenio je Konatar.
Podsjetio je na istorijske pljačke građana i države prilikom masovne vaučerske privatizacije, kada su investicioni fondovi za račun male grupe ljudi opljačkali državnu imovinu i na desetine hiljada građana.
– Takođe, moram pomenuti i čuvenu berzu nerealne cijene akcija, spekulativne poslove koji su ojadili mnoge porodice u Crnoj Gori. Na neki način je Vlada bila saučesnik u svim tim poslovima što za posledicu ima veoma malo povjerenje u moguće investiranje i preduzetničke inicijative – kazao je Konatar.
Naveo je da o tome koliko je danas teško uštedjeti novac najbolje zna velika većina građana po svojim novčanicima i teškoćama da finansiraju svakodnevne životne obaveze.
– Većina ljudi koji danas imaju ozbiljan novac na računima u bankama imaju veze sa vrhom vlasti i zato je neophodno da u državi imamo zakon o porijeklu imovine kako bi vidjeli ko je i kako zaradio novac i kakav je trag tog novca. Bez utvrđivanja porijekla imovine, mi ne možemo govoriti o borbi protiv korupcije – smatra Konatar, dodavši da ima i ljudi koji su svoj novac zaradili potpuno legalno.
Potpredsjednik Demokrata Momo Koprivica smatra da je CBCG, umjesto objektivne analize činilaca te štednje, istrčala sa pohvalama.
– Nijesu glavni činioci za porast tih sredstava u povećanju ekonomskih aktivnosti i povjerenja, već oni leže, pored ostalog, i u drugim okolnostima. Prvo, očigledno je da ne postoji dovoljan broj atraktivnih investicionih alternativa u koje bi se uložila sredstva štednje. Nijedan racionalan subjekt ne odustaje od potrošnje samo da bi štedio, već da bi ušteđevinu negdje investirao i stekao prinos. Drugo, štednja je dobrim dijelom reakcija na političku nestabilnost i pravnu nesigurnost. Naime, privredni subjekti koji ne osjećaju da su političke prilike stabilne, a zaštita svojinskih prava i ugovora sigurna, ne upuštaju se u ulaganja sopstvenih finansijskih sredstava, već ih talože na svojim računima ili drže u slamarici. To je štednja iz predostrožnosti i kao takvu je i finansijska teorija poznaje i objašnjava. Najkraće rečeno, ako je subjekte strah da će im investicije i prinosi biti reketirani ili obezvrijeđeni zbog opštih prilika ne usuđuju se da sredstva igdje ulažu, već ih gomilaju na računima. Treće, značajno povećanje PDV-a u našoj zemlji dovodi do zamjene potrošnje štednjom – kazao je Koprivica.
Ocijenio je da nijesu krivi vlasnici štednih računa, nego kreatori poslovnog ambijenta koji je sve gori i nestabilniji.
– Nesigurnost sputava preduzetničke poduhvate i zato se gomilaju sredstva na štednim računima, umjesto da se produktivno ulažu. Zanimljiva bi bila analiza ko su nosioci te štednje. Tu praktično nema običnih građana i mladih ljudi. Oni nijesu u stanju da izmiruju svoje tekuće obaveze bez potrošačkih kredita, a kamoli da štede. Tu bi se konkretno vidjele enormne razmjere socijalnog raslojavanja – kazao je Koprivica.A.Đ.