Na ostrvu Kitira, u selu Agia Pelagija, danas najveća svetinja je čudotvorna ikona Bogorodice Mirtidiotise, zaštitnice ostrva i lokalnog stanovništva. Prema zapisu sveštenika Varipatisa, ikonu je pronašao čudnim otkrovenjem jedan ostrvljanin u žbunu, dok je čuvao ovce, 1446. godine. Danas se na tom mjestu nalazi manastir Bogorodice Mirtidiotise.
Svjedočanstvo kaže: – Bilo je to polovinom petnaestog vijeka, kada se jedne noći vjerniku i velikom poštovaocu Bogomajke u snu javila Presveta riječima: „Potraži u blizini obraz moj. Vrijeme je da ovom mjestu dam blagodat i pomoć svoju“. Vođen promišlju Svevišnjeg pronašao je ikonu u žbunu mirte. Presrećan vratio se kući, u selo Kalokairines, sa željom da ikonu stavi na počasno mjesto. Obavijestio je mještane i sveštenika.
Kada se probudio, sledećeg jutra ikone nije bilo u kući. Pronašao ju je na istom mjestu u žbunu. Ovo se ponavljalo nekoliko puta, sve dok mu se u snu nije javio anđeo Gospodnji i rekao da ikona treba da ostane na mjestu koje je Presveta Bogorodica odredila. Stanovnici su sagradili malu kapelu na mjestu pronalaska, i na posebno mjesto postavili svetu ikonu, nazvavši je Miridiotisa. Nalazač je sagradio i malu keliju u kojoj se zamonašio i tu proveo ostatak života. Po njegovoj smrti, na njegovo mjesto došao je brat Leontije i propirio hram, sazidao nove kelije i zasnovao manastir po imenu čudotvorne ikone. Stara crkva i danas stoji nedaleko od hrama.
Jedan od potomaka pastira koji je pronašao ikonu, Teodor Kumprianos, bio je teško bolestan, skoro nepokretan. Živio je u selu Kusumari, odakle su ga na praznik proslave ikone donosili da se moli Presvetoj Bogorodici za ozdravljenje. Tokom jednog od bdenija začula se buka i povici iz pravca mora. Okupljeni narod počeo je da bježi, misleći da su pljačkaši. Teodor je ostao sam, predan molitvi Presvetoj Bogorodici, tražeći od nje zaštitu. I čudo se dogodilo! Tihi glas sa ikone rekao mu je da ustane i da bježi. Ustao je i brzim korakom krenuo ka šumi. Svi su zanijemili vidjevši Teodora da hoda.
Od tada, na dan kada je Teodor ozdravio, sabira se narod sa cijelog ostrva u ovaj manastir i slave čuda Majke Božje i njene čudotvorne ikone. Ovo je samo jedno od mnogih čuda vezanih za ovu ikonu...
Najstariji manastir na Kritu nosi ime po ikoni Bogorodice Antifonitrije. Osnovao ga je Sveti Jovan Pustinjak u 11. vijeku. Pstoji predanje o nastanku manastira, po kome je Sveti Jovan Pustinjak, prolazeći po nepristupačnim i žbunjem obraslim predjelima, krčio sebi put, zapalivši vatru. Iz jednog od zapaljenih žbunova začuo je glas: „Ja sam ovdje! Jovan je ugasio vatru i u žbunu našao ikonu Presvete Bogomajke. Na tom mjestu sagradio je crkvu, oko koje je, kasnije, zasnovan manastir. Za čudotvornu ikonu, kojoj se i danas moli vjerujući narod, ne zna se iz kojeg je doba...
Kada su, u jednom od svojih osvajanja, inovjerci zauzeli mnoga grčka ostrva i stigli do Svete Gore. Kada su se približili manastiru Vatopedu ugledao ih je monah-oltarac. Sve što je mogao da učini bilo je da sakrije u bunar čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice i Krst cara Konstantina. Zapalio je svijeću ispred ikone, sve pokrio granjem i pokušao da pobjegne. Zarobili su ga na izlazu iz manastira, a jedan dio bratstva se sakrio po svetogorskim šumama. Proveo je više godina u zarobljeništvu na Kritu. Kada je opasnost prošla monasi su se vratili u opustošeni manastir. Teško su živjeli i obnavljali sve što je porušeno. Kada su im se pridružila tri brata, Nikolaj, Atanasije i Antonije, pomogli su ih novcem, pa je manastir oživio. I oni su se zamonašili i tu proveli ostatak života.
Godinama kasnije, car Nikifor je oslobodio Krit od varvara i svi hrišćani su se vratili svojim domovima. Među njima bio je i monah koji je sakrio ikonu u bunar svetog prestola. Vratio se u manastir i novoj bratiji ispričao gdje je sakrio manastirske svetinje. Otkrili su bunar i u njemu našli neoštećenu ikonu i časni krst, ispred kojih je gorela svijeća. Stavili su ih na mjesta gdje su i ranije stajali, a od tog dana do danas, kao znak sjećanja na taj događaj, svakog ponedjeljka, poslije večernje službe, služi se svečani molebani kanon Presvetoj Bogorodici, a svakog utorka, svečana Božanstvena liturgija u Sabornoj crkvi. Svijeća koja se nije ugasila u bunaru, gori i danas, jer monasi svakodnevno dodaju vosak. Tako se vjekovima svjedoči o istinitosti ovog događaja. Sveta ikona Bogorodice Ktitorke (Vimatarisa) naziva se i Oltarka, prema poslušanju monaha, koji je po povratku preuzeo svoju raniju dužnost i umro moleći se pred ovom ikonom.
U Vatopedu se nalazi još nekoliko čudotvornih ikona Bogomajke, kao što su Bogorodica Skoroposlušnica, Bogorodica Utješiteljka, Majka Božja Uljetočiva (Eleovritisa), Bogorodica Vječnoživeća (Pandanasa)...
(Kraj)
Piše: Veselin Lazarević