PIŠE: MILjAN STANIŠIĆ
Ilija Šobajić (Danilovgrad 1876, Beograd 1853) je poslije uspješnog završetka gimnazije u Beogradu postao stipendista Knjaževine Crne Gore u Beču, gdje se upisuje na Državnu akademiju umjetnosti 1895. godine. Njegov talenat otkrili su profesori, pa mu dodjeljuju nagradu profesorskog savjeta za studije i priređuju mu prvu samostalnu izložbu. Šobajić je poslije završetka Državne akademije u Beču, kao nesporno veliki potencijal iz oblasti likovne umjetnosti, upisao Veliku školu lijepih umjetnosti u Parizu. I te studije je uspješno završio, pa je nakon toga pošao za Minhen gdje je usavršavao tehniku bakropisa. Žeđ za novim znanjima i iskustvima iz oblasti umjetnosti i kulture odvela ga je u mnoge zemlje gdje je obilazio muzeje, galerije, zbirke umjetničkih djela, brojne izložbe... Tim povodom obišao je Italiju, Francusku, Holandiju, Belgiju, Rusiju, Englesku i druge zemlje.
Kako je bio daltonist time je bio predodređen za grafičku umjetnost, gdje je razvio sav svoj umjetnički dar. Bio je umjetnik širokog dijapazona obrazovanja i kulture. Od 1905. do 1915. godine radio je kao profesor crtanja, kaligrafije i francuskog jezika u Gimnaziji, Djevojačkom institutu i Bogoslovsko-učiteljskoj školi na Cetinju, kao i u Državnoj gimnaziji Nikšiću, gdje pored ovih predmeta predaje povremeno srpski i francuski jezik i istoriju. Za izuzetne zasluge odlikovan je Danilovim oredenom 5. stepena 1906. godine, a 1914. godine Danilovim oredenom 4. stepena. U Balkanskom i Prvom svjetskom ratu aktivno je učestvovao i to kao intendant, a potom i kao vojnik 5. čete Vražegrmskog bataljona Danilovgradske brigade. Okupacijom Crne Gore od strane Austrougarske 1916. godine interniran je u njihove kazamate, gdje ostaje do završetka rata. Poslije završetka Prvog svjetskog rata kratko vrijeme je radio kao profesor u Državnoj gimnaziji u Nikšiću, a potom je premješten u Beograd gdje radi kao profesor na Umjetničkoj školi i kao „učitelj vještina” u Prvoj muškoj gimnaziji.
Pored profesorskih obaveza, bio je angažovan i u pravljenju ilustracija – nacrta: poštanskih marki, novca, raznih medalja, ordena, plaketa i sl. On kreira prvi nacrt crnogorskog perpera od 1–5 apoena urađenih u srebru 1909. godine, a uradio je nacrte zlatnog i srebrnog novca, kao i za zlatni jubilarni novac 1910. godine. Po njegovom nacrtu rađeni su u kontinuitetu novci od 1909. godine do 1914. godine. Pored novca radio je i nacrte medalja, ilustracije brojnih publikacija, knjiga, plaketa, poštanskih marki, pa su po njegovoj zamisli rađeni i amblemi za žandamerijske uniforme. Na Cetinju je priredio izložbu svojih radova, koja je izuzetno pozitivno ocijenjena i izazvala je veliku pažnju. Poslije završetka Prvog svjetskog rata radio je kao profesor u školama na Cetinju i u Nikšiću, a 1919. godine trajno se naselio u Beograd, gdje je bio angažovan kao profesor sa prepoznatim referencama umjetnika i pedagoga na Umjetničkoj školi. Ilija Šobajić je 1926. godine priredio veliku samostalnu izložbu sa postavkom od preko 300 svojih umjetničkih djela. Njegov predan pedagoški rad, posvećenost profesorskom pozivu i umjetničkim dometima ostavili su neizbrisivi trag na prostorima gdje je stvarao i živio, pa je u znaku zahvalnosti zbog toga njegovim imenom, Ilija Šobajić, nazvana galerija u Nikšiću. O Iliji Šobajiću kao umjetniku pisali su mnogi, a ovdje ćemo navesti originalni, objektivni i inpirativni prikaz, koji je iznio profesor Fakulteta umjetnosti Luka Rakojević koji odslikava suštinu njegovog stvaralaštva: „Preciznost, suptilnost, nadahnutost i filigranski osjećaj za detalj su ga činili posebnim. Šobajićevi crteži, osim umjetničke vrijednosti predstavljaju značajan i pouzdan dokaz o izgledu ljudi, objekata i cjelokupnog ambijenta jednog vremena. Etnografski motivi koji prožimaju njegova djela, su jasan identitetski pečat. Prikazani su na način koji bi omogućio da potpuno uvjerljivo služe kao nacrti za ponovnu izradu tih predmeta: gusala, čibuka, džeferdara itd...
Zbog svega toga djelo Ilije Šobajića traje već više od pola vijeka po njegovoj smrti i trajaće vječno. Bio je to čovjek koji se upustio u trku sa fotoaparatom. I nije izgubio...”
U Nikšiću je aprila 2014. godine održana velika i izuzetno zapažena izložba posvećena stvaralaštvu Ilije Šobajića pod nazivom „Ilija Šobajić (1876 – 1953) – Trajanje i pamćenje kroz dokumenta i djela”, realizovana u saradnji Državnog arhiva – A.O. Nikšić i J.U. Centar za kulturu Nikšić. Navedeno je da je cilj izložbe da se kroz dokumenta koja se čuvaju u Arhivu Nikšić i crteža iz fundusa „Nikola Prvi”, prikaže i osvijetli život i djelo poznatog profesora i grafičara Ilije Šobajića. Dalje se ističe da je on jedan od najobrazovanijih akademskih slikara, crtača, grafičara, primijenjenih umjetnika i pedagoga Crne Gore.
(Nastaviće se)