Vojislav Budo Gledić
Sve svoje značajnije radove, posebno svoje kapitalno djelo iz metafizike, Petronijević je napisao i objavio na stranim jezicima, većinom na njemačkom. Smatrao je da je u to vrijeme Beograd bio mala kulturna sredina u kojoj još nije bilo valjanih stručnih i naučno obrazovanih ljudi koji bi mogli njegovo djelo da pravilno razumiju i da ga adekvatno vrednuju. Osim toga, bio je veoma ambiciozan mladi čovjek koji je, s pravom, nastojao da stekne evropsku reputaciju. Takav status, naravno, on nije mogao da postigne i obezbijedi objavljivanjem djela na srpskom jeziku koji niko nije razumio. Petronijević je odlično vladao njemačkim jezikom, naročito stručnom filozofskom i naučnom terminologijom, tako da mu je duhovni (misaoni) rad na tom jeziku pričinjavao i određeno zadovoljstvo. Međutim, najveći dio svog spisateljskog rada, manje značajne filozofske spise, udžbenike, popularna djela i mnoge studije, Petronijević je napisao i objavio na srpskom jeziku i njima umnogome uticao na podizanju opšte društvene kulture na filozofskom i naučnom planu. Njegove studije i članci objavljeni u raznim periodničnim publikacijama ili u dnevnoj štampi su ,takođe, imali veliki uticaj na podizanje stručnog i obrazovnog nivoa u našoj sredini.
Jedan dio svestrane filozofske i naučne djelatnosti, naročito u poznim godinama, Petronijević je obavio u okviru i pod pokroviteljstvom Srpske kraljevske akademije nauka, kasnije SANU. Kada je prvi put bio izabran 3. februara 1906. godine za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije, on je to odbio ali se ipak svesrdno zahvalio na ukazanom povjerenju. Za redovnog člana je primljen 2. januara 1921. godine na osnovu referata Ljube Stojanovića, Aleksandra Belića i Jovana Žujovića (podnijetog 16. februara 1920). Tom prilikom je predsjednik sjednice SKA Jovan Žujović govorio o pojedinim značajnim Petronijevićevim doprinosima nauci i filozofiji. Slavljenik je, nakon iskazanog poštovanja, predsjedavajućem naglasio da je on, ipak, prije svega metafizičar koji je na tom području ostvario svoja najznačajnija djela i dostignuća. U okviru mnogobrojnih aktivnosti kao redovni (pravi) član SKA Petronijević je dobijao određena materijalna sredstva kao potporu, što je bilo od velike koristi jer kao penzioner nije više mogao plaćati troškove putovanja u inostranstvo, kupovinu knjiga, niti podnositi izdatke za mnoge druge nužne potrebe. U mnogim prilikama je prisustvovao pojedinim kongresima, filozofskim i naučnim skupovima i međunarodnim sastancima na kojima je dostojno prezentovao Srbiju i Jugoslaviju. Tokom godina je predložio mnoge naše poznate ličnosti za članstvo u Akademiju nauka zbog čega je nesumnjivo stekao određene zasluge i na popunjavanju i afirmisanju te naše najznačajnije naučne i kulturne ustanove.
U toku Prvog svjetskog rata Petronijević se, zajedno sa srpskom vojskom i komandom (krajem 1915), povukao iz Srbije i preko Kosova i Metohije i Albanije otputovao u Italiju. Prije napuštanja Beograda, u početku rata je bio angažovan u Pres-birou Vrhovne komande, gdje mu je bio šef poznati pravnik i profesor Slobodan Jovanović (1869-1958), gdje se znao šaliti i provoditi vrijeme u zabavi (igrao je karte i sa regentom Aleksandrom Karađorđevićem). Zanimljivo je ovdje navesti jedan podatak iz tog vremena. Petronijević je želio da se neposredno angažuje kao novinar i to kao dopisnik lista Pijemont koji je predstavljao glasilo poznate organizacije Ujedinjenje ili smrt Dragutina Dimitrijevića - Apisa. Sa ovim čovjekom je, inače, Petronijević bio dobar prijatelj još iz gimnazijskih dana a sada mu se ukazala prilika da se ogleda i kao novinar i komentator. Međutim, i pored povoljne preporuke njegovog nadređenog Slobodana Jovanovića, Petronijević nije postao saradnik Apisovog lista. Uostalom, ubrzo se to glasilo ugasilo, ali je vrijedno ovdje navesti preporuku S. Jovanovića koji iznosi svoje zapažanje da je Petronijević, poznati metafizičar, afirmisan kao pisac teorijskih filozofskih radova, dok je, međutim, u životu veoma pronicljiv i snalažljiv čovjek, kao i sposoban novinar.
Kada je preko Albanije stigao u Brindizi, Petronijević se nije tu dugo zadržao.Ubrzo je produžio put u Rim i tu se susreo sa dvojicom svojih prisnih prijatelja iz Beograda, germanistom Gerhardom Gezemanom i geografom Jovanom Cvijićem, kao i sa nizom drugih uvaženih Srba koji su se tada našli, silom ratnih prilika, u italijanskoj prestonici. Petronijević je u inostranstvu proveo oko tri godine i tri mjeseca, pri čemu je boravio u Italiji, Švajcarskoj, Francuskoj i Engleskoj. Tada je uspio i da solidno savlada italijanski jezik, ali i da iskoristi vrijeme kako bi se posvetio svojim omiljenim naučnim studijama, posebno iz paleontologije. To je posebno radio za vrijeme boravka u Londonu gdje je prvi put upoznao fosilne ostatke arheopteriksa. U tom periodu je Petronijević upoznao veliki broj eminentnih mislilaca i naučnika sa kojima se susretao i razmjenjivao mišljenje o mnogim pitanjima i temama. Navešćemo samo kratko i pregledno najvažnija imena istaknutih ličnosti sa kojima je Petronijević, u tom vremenu, kontaktirao i vodio konstruktivne razgovore. To su italijanski filozofi Đakomo Barseloti, Ermin Troili i matematičar Đuzepe Veroneze. U Švajcarskoj je upoznao Arnolda Remona i Šarla Vernea, u Francuskoj Gastona Mijoa i Leona Robena, a u Engleskoj prirodnjaka Henrija Rovorta, zatim Kara Dž. M. Čajdla i, posebno, znamenitog filozofa i matematičara Bertranda Rasela (1872-1970), koji je našeg mislioca okarakterisao kao “jedinog jugoslovenskog filozofa našega vremena” i koji ga je frapirao “svojom potpunom apsorbovanošću filozofijom”
(NASTAVIĆE SE)