Piše: Dragiša DOŽIĆ
Rusija je od vajkada bila zaštitnica crnogorskih interesa (posebno od vremena vladavine dinastije Petrović – Njegoš) od raznih osvajača, prvenstveno od Otomanskog i Austrougarskog carstva. Danas, kada se odlučuje o geostrateškom položaju Crne Gore u Evropi i pitanju koje opredjeljuje dalji put crnogorskog društva u budućnosti – da li se prikloniti Istoku ili Zapadu – Rusija, pravoslavna zaštitnica, postaje neopravdano sve dalja. Toliko daleko da se zapostavljaju istorija, tradicija i vjera, koja nas je održala u svim dosadašnjim iskušenjima.
A danas, pod pritiskom EU i Amerike, crnogorsko pleme sa Balkana, radi tuđih interesa, zavodi ekonomske sankcije moćnoj Rusiji, vjekovnoj zaštitnici pravoslavnih naroda. Takva odluka crnogorskog režima pogađa svakog pravog Slavjanina do dna duše i pobuđuje patriotska osjećanja, koja su daleko iznad svih drugih interesa.
Zavođenje ekonomskih sankcija Rusiji i najava učlanjenja Crne Gore u NATO, mimo volje naroda, kojem nije pružena prilika da odlučuje o svojoj sudbini, presedani su, koji su svojstveni samo diktatorskim režimima. To je svojstveno samo režimima koji dolaze na vlast, ne voljom naroda, već pučem i prevratom, karakterističnim za najzloglasnije zemlje Crnog kontinenta. Ovakav pristup crnogorske vlasti sudbonosnim pitanjima neki politički analitičari vide, isključivo, u ličnim interesima i socijalnim funkcijama moćnika, koji se, na taj način, udvaraju stranim mentorima, uzevši time američki model kapitalizma i način života, zaboravljajući interese svog naroda i države.
Drugi znanci političkih prilika tvrde da je problem i u tome što u Crnoj Gori teško da možete naći demokratskog lidera ili zvaničnika, koji, svojevremeno, nije bio pozvan u Ameriku na razne forume ili razgovore, držao tamo predvanja ili se pojavljivao u tamošnjim medijima, predstavljajući državni organ ili stranku-liberalno demokratske profilacije, a da nije dobio određenu finansijsku pomoć ili preuzeo određenu obavezu u propagiranju prozapadnih ideja ili ciljeva.
Tako su nastali zagovornici zapadnjačkih interesa ili, bolje rečeno, „američki đaci” s liberalnim zanosima, koji nas vuku u NATO, vojni savez.
U duhu navedenih pretpostavki, uslijedile su preporuke – instrukcije, od strane stručnjaka NATO-a crnogorskoj vlasti, prošle godine u vezi učlanjenja Crne Gore u Sjevernoatlanski savez, koje u potpunosti razotkrivaju karakter i cilj Alijanse. Samo preporuka u tajnom dokumentu „Komunikacione smjernice” za pokretanje i vođenje javnog dijaloga o crnogorskom putu u NATO, sa naznakom vladajućoj strukturi i personalno odgovornim funkcionerima nije ništa drugo nego diktat kako treba promovisati kampanju.
Očito, dobro poznavajući mentalitet crnogorskog naroda i njegovo raspoloženje prema NATO-u, stručnjaci Alijanse u „skandaloznom dokumentu”, kao povjerljivom aktu, između ostalog, preporučuju kako obezbijediti većinsku podršku za uključenje u NATO. Kao prvo, ne prihvatiti provjeru narodne volje, pošto, prema autorima dokumenta, crnogorski ustav daje mogućnost da se odluka o članstvu donese u parlamentu. Da bi pridobili građane za ovakav način odlučivanja, treba im predočiti da referendumska provjera iziskuje novac, vrijeme i dodatnu energiju. Drugo, treba ukazati građanima Crne Gore da učlanjenje u NATO dugoročno garantuje suverenitet i teritorijalni integritet zemlje, potpuno bezbjednost građana i njihove imovine, kao preduslov ekonomskog napretka i stabilnosti u društvu zemalja Evropske unije (EU).
Ovom preporukom autora dokumenta, otvorena su mnoga pitanja koja interesuju crnogorske građane i razotkriva se u cjelosti njegova suština i cilj. Objavljeni dokument, kao tajni i povjerljiv, adresiran na ličnosti režima, pokazatelj je nedomokratskog karaktera Alijanse.
Pitanje učlanjenja Crne Gore u NATO je, prevashodno, geopolitičko pitanje i vezano je za više izazova, koji tjeraju crnogorsku vlast da pribjegne nepoželjnom manevru. Radi se o tuđem interesu, interesu NATO-a i Amerike, koja je započela plan blokade i izolacije Rusije, koja ne pristaje na poslušnost i velika je brana američkim imperijalnim pohodima. Iskreno vjerujem da uvođenje ekonomskih sankcija Rusiji, priznavanje Kosova kao samostalne države i neke druge mjere po želji Zapada, nijesu u duši niti režimu niti većinskom dijelu građana Crne Gore.
Učlanjenje Crne Gore u NATO nije pitanje koje se rješava u izvršnim organima vlasti i parlamentu. To je klasično referendumsko pitanja sudbonosnog značaja za narod i državu, za budući iskorak kuda i kako dalje. Takav pristup ovom pitanju učinile su zemlje u našem okruženju, poput Slovenije, Mađarske, Hrvatske... U Alijansu ne ulazi samo crnogorska vlast i vojska, već cijela Crna Gora.
(Nastaviće se)