Piše: Budo Simonović
U nabrajanju i isticanju herjskih podviga narodnog heroja generala Danila Jaukovića hroničari su, pored ostalog, zapisali i kako je početkom jula 1942. godine, prilikom napada na jednu željezničku stanicu na pruzi Sarajevo - Mostar, u momentu kad je neprijateljski voz već krtao iz stanice u namjeri da pobjegne ka Sarajevu, sa još jednim drugom uskočio u lokomotivu i zaustavio ga…
U maju 1943. godine, u vrijeme kad se zahuktavala čuvena Peta neprijateljska ofanziva i počinjala epopeja Sutjeske, Jauković je bio teško ranjen. Mitraljeski rafal ga je pokosio po nogama i zadao mu više teških i činilo se neprebolnih rana. Smješten u bataljon teških ranjenika u centralnoj bolnici . Tako se našao na Tjentištu onih stravičnih junskih dana kada su Njemci, pošto su razbili Treću diviziju pod komandom Save Kovačevića, krenuli da pobiju i hiljade ranjenike, koje je Savina divizija štitila i pokušavala izbaviti iz obruča.
Danilo Jauković je tada sa još 16 teških ranjenika krenuo u proboj prema Crnoj Gori. Samo oni znaju kako su i uz kakve nadljudske napore, uspjeli da se izvuku i nakon trinaest mučeničkih dana uspeo stignu do Durmitora. Za Danila Jaukovića, ipak, nije bilo vremena za vidanje rana i oporavak od svega što je u toj golgoti preživio – odmah je, poštujući direktive partije i Vrhovnog štaba desetkovanih partizanskih snaga, krenuo da okuplja preživjele borce koji su se u paklu Sutjeske pogubili i odvojili od svojih jedinica, da agituje i mobiliše nove i da formira novu partizansku jedinicu pa se tako ubrzo ponovo našao na borbenom položaju.
U avgustu 1944. godine, Danilo Jauković je postavljen za komandanta novoformirane Pete sandžačke udarne brigade sa kojom je mjesec dana kasnije krenuo u juriš na utvrđeno Prijepolje, željan osvete Njemcima i njihovim pomagačima za strašnu pogibiju njegovih drugova u ovom gradu na Limu kada je u decembru 1943. ovdje izginulo gotovo 500, pretežno Šumadinaca.
Cijele noći je trajala očajnička bitka. Neustrašivi komandant je do zore jurišao pred brigadom, zauzimao kuću po kuću, sokak po sokak, uvjeren da će se negdje na drugom kraju varoši na ušću Mileševke u Lim sresti sa saborcima iz druge brigade koja je trebalo da napadne na Prijepolje sa te strane. Kad je pred zoru shvatio da od toga nema ništa, da je ostavljen sam na cjedilu, krenuo je da se izvlači iz boja, ali ga je onda stiglo neprijateljsko zrno i nanijelo mu strašnu ranu iznad lijeve obrve.
Za trenutak se onesvijestio, a kad se osvijestio, kako je kasnije kazivao, pomislio je da je to kraj, da se ne može izbaviti i da je najbolje da sam prekrati muke i ne dopusti da padne neprijateljima živ u ruke. Onda se, ipak, pribrao i posljednjom snagom uspio da se domogne položaja koji je držala njegova brigada. Tu je ponovo pao u komu i povratio se tek nakon 14 dana!
Sjutra: DANILOV PUT KROZ
KANjON MRTVICE
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.