Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Sakrili prijavu za naplatu 3,4 miliona * Đukanović: Izbori nikad teži za DPS * Bojkot ako ne bude fer glasanja * I nekažnjavanje torture je tortura * Birajmo mir, a ne NATO * Turnir u stonom tenisu * Sakrili prijavu za naplatu 3,4 miliona
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 26-06-2016

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
N/A:
N/A

Vic Dana :)

- Čak Noris je samo jedan put pogriješio i to kad je mislio da je pogriješio.


- Čak Norisa je rodila tetka, jer niko nije smio da mu j... mater.


Kad Hrvat Srbinu kaže brate, kad Slovenci piće plate, kad se Crnogorci posla late, Makedonci dobiju veće plate, i kad sve to Bosanci shvate biće opet SFRJ brate.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2016-06-21 FRAGMENTI IZ EKSKLUZIVNIH MEMOARA ANE AHMATOVE (1)
Ahmatova kao mlada djevojka Od divlje djevojčice do slavne poetese Objavljujemo fragmente iz ekskluzivnih Memoara Ane Ahmatove, koji su, u originalu na ruskom jeziku, u izdanju moskovskog „AST“-a , štampani 2015.godine u Moskvi. Fragmente je odabrao i preveo Slavko Šćepanović
Dan - novi portal
Preveo: Slavko Šćepanović


Ja sam došla na svijet 11. (23.) juna 1895. godine. Te godine rođeni su: Čarli Čaplin, Tolstojeva „Krajcarova sonata“, Ajfelova kula, čini mi se i Eliot, a Francuska je proslavljala stogodišnjicu pada Bastilje. U noći u kojoj sam ja rođena proslavljana je Ivanova noć....
Ovo vri­je­me ja sam gost na Ze­mlji./Na kr­šte­nju su mi da­li ime Ana./Naj­sla­đe za usne i uši ljud­ske./Od­mah sam osje­ti­la zem­ne ra­do­sti,/I pra­zni­ka ni­je bi­lo sa­mo dva­na­est,/Ne­go, to­li­ko ko­li­ko u go­di­ni da­na.
U na­šoj po­ro­di­ci, ko­li­ko oči mo­gu da vi­de una­o­ko­lo, ni­ko ni­je pi­sao sti­ho­ve. Sa­mo je pr­va ru­ska po­e­te­sa Ana Bu­nji­na bi­la tet­ka mo­ga dje­da po maj­ci, Era­zma Iva­no­vi­ča Sto­go­va. Sto­go­vi su bi­li si­ro­ma­šna spa­hij­ska po­ro­di­ca iz Mo­žaj­skog okru­ga Mo­skov­ske gu­ber­ni­je, gdje su se do­se­li­li iz Nov­go­ro­da , zbog bu­ne u vri­je­me kne­gi­nje Mar­fe. U Nov­go­ro­du su oni bi­li bo­ga­ti­ja i po­zna­ti­ja po­ro­di­ca.
Mo­ga pre­tka ha­na Ah­ma­ta ubio je, pod nje­go­vim ša­to­rom, pla­će­ni ubi­ca, i ti­me je, po pri­ča­nju Ka­ram­zi­na, ne­sta­lo mon­gol­skog jar­ma nad Ru­si­jom. To­ga da­na, u znak sje­ća­nja na sreć­ni do­ga­đaj, iz Sre­ten­skog ma­na­sti­ra su u Mo­skvu no­si­li kr­sto­ve. Taj Ah­mat je, kao što je po­zna­to, bio Čin­giz.
Jed­na od kne­gi­nja Ah­ma­to­vih , Pra­sko­vi­ja Je­go­rov­na, se uda­la za bo­ga­tog i po­zna­tog sim­bir­skog ple­mi­ća Mo­to­vi­lo­va. Je­gor Mo­to­vi­lov je bio moj pra­djed. A nje­go­va kćer­ka Ana Je­go­rov­na je bi­la mo­ja ba­ba. Ona je umr­la ka­da je mo­joj maj­ci bi­lo de­vet go­di­na. Iz po­što­va­nja pre­ma njoj me­ni su da­li ime Ana. Od nje­nog zlat­nog na­ki­ta na­pra­vi­li su ne­ko­li­ko pr­ste­no­va sa bri­li­jan­ti­ma, i je­dan sa sma­rag­dom. A njen zlat­ni na­pr­stak ja ni­je­sam mo­gla da ko­ri­stim zbog ne­do­volj­ne ve­li­či­ne, iako su mo­ji pr­sti bi­li tan­ki. U bra­ku An­dre­ja An­to­no­vi­ča Gpren­ka i nje­go­ve su­pru­ge Ine Er­ma­zov­ne Sto­go­ve, osim me­ne, bi­lo je još pe­to­ro dje­ce: An­drej, Ina, Iri­na, Ija i Vik­tor. Brak ro­di­te­lja ni­je bio slo­žan i to je bio raz­log što po­ro­di­ca ni­je bi­la sreć­na. An­drej An­to­no­vič je vo­dio ra­ču­na sa­mo o svo­jim za­do­volj­stvi­ma, ne obra­ća­ju­ći pa­žnju ni na že­nu, ni na dje­cu. Tro­šio je že­nin no­vac. Ni­je pro­pu­štao ni jed­nu li­je­pu, mla­du že­nu. Ina Era­zmov­na je te­ško pre­ži­vlja­va­la rav­no­du­šnost mu­ža i pre­ma njoj, i pre­ma dje­ci.
...I že­na jed­na sa pro­zrač­nim oči­ma,/(Ta­ko iz­ra­zi­to pla­vim kao mo­re,/Ne sje­ti­ti se njih je ne­mo­gu­će,)/Ri­jet­ko ima ime i nje­žne ru­ke,/Do­bro­ta nje­na ko­ju sam u na­sljed­stvo/Či­ni se, ne­ka­ko, od nje do­bi­la kao/ Dar ne­po­treb­ni su­ro­vom ži­vo­tu.
Pr­vi sti­ho­vi
Jed­na od prij­te­lji­ca oca Ane Ah­ma­to­ve An­dre­ja An­to­no­vi­ča Go­ren­ka, svje­do­či: „ Bi­la je to čud­na po­ro­di­ca...Go­mi­la dje­ce. Maj­ka bo­ga­ta ple­m­ki­nja , ve­o­ma ra­si­ja­na, i kraj­nje ne­mar­na i ne­u­red­na, uvi­jek za­mi­šlje­na o ne­če­mu ne­va­žnom. U ku­ći ne­red. Je­de kad ko ho­će. Po­slu­ge mno­go, a u ku­ći ha­os. Gu­ver­nan­te ra­de što ho­će. Ga­zda­ri­ca lu­ta i u ho­du spa­va. Jed­nom, kad su pre­se­lja­va­li iz jed­ne ku­će u dru­gu, ona je u ru­ci dr­ža­la po­de­be­lu ke­su sa vri­jed­no­snim pa­pi­ri­ma na de­se­tak hi­lja­da ru­ba­lja. U po­sljed­njem tre­nut­ku na­šla je od­go­va­ra­ju­će mje­sto, gur­nu­la je ke­su u dječ­ju ka­du za ku­pa­nje ko­ja se lju­lja­la oka­če­na na zad­njem di­je­lu ko­či­ja. Kad je muž to sa­znao, po­ju­rio je da stig­ne ko­či­je i vi­kao je na ko­či­ja­ša da za­u­sta­vi ko­nja. A že­na je gle­da­la sa ču­đe­njem i pi­ta­la se za­što se on uz­bu­đu­je, pa se još i ner­vi­ra.“
U na­šoj ku­ći ni­je bi­lo ni­ka­kvih knji­ga, osim jed­nog de­be­log to­ma Ne­kra­so­va. Ma­ma mi je tu knji­gu da­va­la da či­tam o pra­zni­ci­ma. To joj je bio po­klon od biv­šeg mu­ža, ko­ji je ka­sni­je iz­vr­šio sa­mo­u­bi­stvo pu­ca­ju­ći u se­be.
Gim­na­zi­ja u Car­skom se­lu, u ko­joj sam ja uči­la, bi­la je lo­ša. Po­tom sam na­sta­vi­la da učim u Ki­jev­skoj gim­na­zi­ji, ko­ja je bi­la mno­go bo­lja. Sti­ho­ve sam vo­lje­la od dje­tinj­stva, a ka­ko sam i ot­ku­da do­la­zi­la do njih, ni sa­ma ne znam. U tri­na­e­stoj go­di­ni sam na fran­cu­skom či­ta­la Bo­dle­ra, Ver­le­na i dru­ge. Ali, čud­no je to da su svi u mom okru­že­nju, kad još ni­je­sam bi­la na­pi­sa­la ni je­dan stih, go­vo­ri­li da ću ja bi­ti pje­snik. A otac me, čak, za­dir­ki­vao, na­zi­vaj­ći me de­ka­dent­skom po­e­te­som.
Mo­je dje­tinj­stvo je je­din­stve­no i li­je­po kao dje­ti­nje­stvo sve dje­ce na svi­je­tu... Go­vo­ri­ti o svom dje­tinj­stvu je i la­ko i te­ško. Za­hva­lju­ju­ći nje­go­voj sta­tič­no­sti, nje­ga je la­ko opi­si­va­ti, ali to opi­si­va­nje su­vi­še če­sto pro­ži­ma sla­du­nja­vost, ko­ja je pot­pu­no ne­po­treb­na ta­ko va­žnom i du­bo­kom pe­ri­du ži­vo­ta, kao što je dje­tinj­stvo. Osim to­ga, jed­ni že­le da pri­ka­žu da su u dje­tinj­stvu bi­li ne­sreć­ni, a dru­gi da su u tom periodu ži­vo­ta bi­li sreć­ni. A i jed­no i dru­go je be­smi­sle­no i glu­po.Dje­ca jed­no­stav­no ne­ma­ju sa či­me da upo­re­đu­ju ži­vot u dje­tinj­stvu, i ona ne zna­ju da li su sreć­na ili ne­sreć­na. Čim čo­vjek sa­zna za se­be, on ula­zi u sa­svim go­to­vi, ne­po­kret­ni svi­jet, i sa­svim je pri­rod­no da on ne mo­že vje­ro­vat­i da je taj svi­jet ne­ka­da mo­gao bi­ti dru­ga­či­ji. Ta pr­va sli­ka svi­je­ta osta­je za­u­vi­jek u du­ši čo­vje­ka, i po­sto­je lju­di ko­ji sa­mo u nju vje­ru­ju, i ko­ji ne­ka­ko skri­va­ju tu čud­no­va­tost. Dru­gi, pak, na­su­prot nji­ma, uop­šte ne vje­ru­ju u ori­gi­nal­nost te sli­ke , i ta­ko­đe be­smi­sle­no po­nav­lja­ju: „Zar sam to bio ja?“
(Na­sta­vi­će se)

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"