Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Sakrili prijavu za naplatu 3,4 miliona * Đukanović: Izbori nikad teži za DPS * Bojkot ako ne bude fer glasanja * I nekažnjavanje torture je tortura * Birajmo mir, a ne NATO * Turnir u stonom tenisu * Sakrili prijavu za naplatu 3,4 miliona
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 26-06-2016

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
N/A:
N/A

Vic Dana :)

- Čak Noris je samo jedan put pogriješio i to kad je mislio da je pogriješio.


- Čak Norisa je rodila tetka, jer niko nije smio da mu j... mater.


Kad Hrvat Srbinu kaže brate, kad Slovenci piće plate, kad se Crnogorci posla late, Makedonci dobiju veće plate, i kad sve to Bosanci shvate biće opet SFRJ brate.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2016-06-22 FRAGMENTI IZ EKSKLUZIVNIH MEMOARA ANE AHMATOVE (2)
Ahmatova Sjećanja na djetinjstvo u Carskom selu Objavljujemo fragmente iz ekskluzivnih Memoara Ane Ahmatove, koji su u originalu na ruskom jeziku, u izdanju moskovskog „AST-a”, štampani 2015.godine u Moskvi. Fragmente je odabrao i preveo Slavko Šćepanović
Dan - novi portal
Preveo: Slavko Šćepanović


U mla­do­sti, i u zre­lim go­di­na­ma, čo­vjek se ve­o­ma ri­jet­ko sje­ća svog dje­ti­nje­stva. On je ak­tiv­ni uče­snik ži­vo­ta, i vi­še mu ni­je sta­lo do dje­tinj­stva. I či­ni se da će uvi­jek bi­ti ta­ko. Ali ne­gdje po­sli­je pe­de­set go­di­na čo­vje­ku se vra­ća sje­ća­nje na po­če­tak ži­vo­ta, to jest na dje­tinj­stvo.
Me­ne su, kao jed­no­go­di­šnju be­bu, pre­ve­zli na sje­ver, u Car­sko se­lo, gdje sam ži­vje­la do svo­je še­sna­e­ste go­di­ne. Mo­ja pr­va car­sko­sel­ska sje­ća­nja su: vla­žnost, ze­le­ni­lo, pre­li­je­pi par­ko­vi, pa­šnjak, gdje me če­sto iz­vo­di­la da­di­lja, hi­po­drom po ko­je­mu su trč­ka­ra­li i po­ska­ki­va­li ma­li ša­re­ni ko­nji­ći, sta­ra že­lje­znič­ka sta­ni­ca, i još po­ne­što, što je ka­sni­je ušlo u mo­ju „Car­sko­se­o­sku odu”.
Ale­ja­ma trč­ka­ra­ju ko­nji­ći
S ured­nim či­stim gri­va­ma./O, ča­rob­ni, ve­se­li gra­di­ću,/Ja sam, tu­žna, te­be za­vo­lje­la./ Tam­no­pu­ti dje­čak ale­jom še­ta,/Oba­lu je­ze­ra za­mi­šlje­no gle­da /Go­di­na­ma lju­di ov­dje ma­šta­ju /O je­dva čuj­nom šu­mu koraka.
Di­vlja dje­voj­či­ca
Ne­dav­no sam po­no­vo pro­či­ta­la „Po­red sa­mog mo­ra” i pi­ta­la se da li je he­ro­i­na dje­voj­ka ili dje­voj­či­ca? Naj­pri­je sam po­mi­sli­la da je u pi­ta­nju dje­voj­ka od še­sna­est-se­dam­na­est go­di­na. Ali ne, ipak je to bi­la dje­voj­či­ca od tri­na­est go­di­na... Vi ne mo­že­te ni za­mi­sli­ti ka­kvo sam ja bi­la ču­do­vi­šte u tim go­di­na­ma. Da li vi zna­te u ka­kvoj su odje­ći, u to vri­je­me, dje­voj­či­ce od­la­zi­le na pla­žu? Kor­set, brus­hal­ter, dvi­je suk­nje, od ko­jih jed­na uštir­ka­na, i svi­le­na ha­lji­na. Obu­ju gu­me­nu obu­ću, na gla­vu na­tak­nu spe­ci­jal­ni še­šir, uđu u vo­du, ma­lo se plju­snu, po­kva­se, i na­zad na oba­lu da se sun­ča­ju. A on­da se tu po­ja­vlju­je ču­do­vi­šte zva­no – Ja! Bo­sa, u ha­lji­ni na go­lom ti­je­lu. Uska­čem u mo­re i ku­pam se dva sa­ta. Po­tom iz­la­zim na oba­lu, obla­čim ha­lji­nu na mo­kro ti­je­lo, ko­ja na me­ni štr­či od so­li kao da je uštir­ka­na, i raš­ču­pa­na tr­čim ku­ći.
Maj­ka je nas dje­cu če­sto sla­la u Her­so­nes na pi­ja­cu po lu­be­ni­ce i di­nje. To je bi­lo do­sta ri­skant­no. Tre­ba­lo je čam­cem da iz­la­zi­mo na mo­re. Jed­nom, na po­vrat­ku, dje­ca su zah­ti­je­va­la da i ja ve­slam. Ja sam to od­bi­la. Oni su me u po­čet­ku zbog to­ga gr­di­li, a on­da su po­če­li da me ismi­ja­va­ju. Go­vo­ri­li su: „Evo mi pre­vo­zi­mo lu­be­ni­ce, di­nje i Anu”. Mo­ja ne­zgod­na na­rav ni­je to mo­gla pod­ni­je­ti, osje­ti­la sam se ja­ko uvri­je­đe­nom, po­pe­la sam se na ivi­cu čam­ca i sko­či­la u otvo­re­no mo­re. Oni su pro­du­ži­li da­lje, ne obra­ća­ju­ći pa­žnju na me­ne. Kad su sti­gli ku­ći, maj­ka ih je pi­ta­la: „A gdje je Ana?” „Ba­ci­la se u mo­re”, od­go­vo­ri­li su...
Ja sam do­pli­va­la i is­pli­va­la na oba­lu, iako se to do­go­di­lo pri­lič­no da­le­ko od oba­le.
Za­li­vi su ure­za­li ni­sku oba­lu,/Sva je­dra su po­bje­gla u mo­re,/A ja sam su­ši­la oso­lje­nu ko­su,/Po­da­lje od vo­de, na ka­me­noj plo­či./Do­pli­va­la je do me­ne ze­le­na ri­ba,/Do­le­tio k me­ni bi­je­li ga­leb,/A ja sam bi­la zla, dr­ska i ve­se­la./Ni­je­sam zna­la da je sve to sre­ća./Ha­lji­nu sam u pi­je­sak za­ko­pa­la/Da je skit­ni­ca vje­tar ne odu­va,/I opet za­pli­va­la da­le­ko u mo­re/I igra­la se sa to­plim ta­la­si­ma.
Na­di­mak Di­vlja dje­voj­či­ca sam do­bi­la zbog to­ga što sam išla bo­sa, lu­ta­la bez še­ši­ra, ska­ka­la sa čam­ca u otvo­re­no mo­re, le­ža­la na pla­ži i sun­ča­la se pre­ko sva­ke mje­re, sve dok bih do­bi­la ope­ko­ti­ne sa otvo­re­nim ra­na­ma na ko­ži.
U Car­skom se­lu sam, ipak, ra­di­la sve i po­na­ša­la se ka­ko to od­go­va­ra do­bro vas­pi­ta­nim dje­voj­ka­ma. Umje­la sam da po fran­cu­ski sklo­pim ru­ke i po­klo­nim se, da uč­ti­vo i krat­ko od­go­va­ram na pi­ta­nja sta­rih da­ma, da po­stim i po­štu­jem sve vjer­ske obi­ča­je. Po­ne­kad me otac vo­dio u ope­ru i u po­zo­ri­šte. Bi­la sam u Er­mi­ta­žu, u Mu­ze­ju Alek­san­dra Tre­ćeg, na iz­lo­žba­ma sli­ka, kon­cer­ti­ma, i zi­mi na ski­ja­nju.
U Car­sko­se­o­skoj gim­na­zi­ji mi se do­go­di­lo ne­što što ću pam­ti­ti dok bu­dem ži­va. Di­rek­tor­ka me ni­ka­ko ni­je pod­no­si­la, či­ni se, zbog to­ga što sam na kli­za­nju za­dir­ki­va­la nje­nog si­na. Kad god bi ona do­la­zi­la u na­šu uči­o­ni­cu, zna­la sam da me­ne če­ka­ju ukor ili opo­me­na. Ili ka­ko to sje­dim? Ili za­što mi ha­lji­na ni­je za­kop­ča­na, i slič­no. Me­ni je to bi­lo ne­pri­jat­no, ali, na kra­ju kra­je­va, ni­je­sam to­me po­kla­nja­la mno­go pa­žnje. Jed­nog da­na je do­šao ra­sta­nak. Di­rek­tor­ku su pre­mje­sti­li ne­gdje dru­go i ona je na­pu­šta­la gim­na­zi­ju. Opro­štaj­no ve­če, cvi­je­će, go­vo­ri su­ze. I je­sam bi­la pri­sut­na. Ve­če je za­vr­še­no, i ja sam već tr­ča­la niz ste­pe­ni­ce. Od­jed­nom sam ču­la do­vi­ki­va­nje u mom prav­cu. Za­sta­la sam, okre­nu­la se i vi­dje­la da to di­rek­tor­ka zo­ve me­ne. Oče­ki­va­la sam opet opo­me­nu ili ukor. Na mo­je ve­li­ko iz­ne­na­đe­nje, ona je re­kla: „Opro­sti mi, Go­ren­ko, ja sam pre­ma te­bi bi­la uvi­jek ne­pra­ved­na”.
Na­ši ro­di­te­lji su se 1905. go­di­ne raz­ve­li i maj­ka je sa na­ma dje­com opu­to­va­la na jug. Či­ta­vu go­di­nu smo ži­vje­li u Ev­pa­to­ri­ji, gdje sam ja van­red­no zvr­ši­la pret­po­sled­nji raz­red gim­na­zi­je. Tu­go­va­la sam za Car­skim se­lom. Gim­na­zi­ju sam za­vr­ši­la u Ki­je­vu, gdje sam uči­la sa­mo jed­nu go­di­nu. Po­tom sam dvi­je go­di­ne po­ha­đa­la Ki­jev­sku vi­šu žen­sku ško­lu. U to vri­je­me ja sam, sa do­sta ve­li­kim pa­u­za­ma, na­sta­vi­la da pi­šem sti­ho­ve, bez ne­kog od­re­đe­nog ci­lja. Umje­sto na­slo­va pje­sa­ma, pi­sa­la sam bro­je­ve. Kao ku­ri­o­zi­tet mo­gu sa­op­šti­ti da je, su­de­ći pre­ma sa­ču­va­nim ru­ko­pi­si­ma, „Pje­sma po­sled­njeg su­sre­ta” bi­la dvi­je­sto­ta.
Upi­sa­la sam se na Prav­ni žen­ski fa­kul­tet u Ki­je­vu. Dok smo mo­ra­li iz­u­ča­va­ti isto­ri­ju pra­va i la­tin­ski je­zik, ja sam bi­la za­do­volj­na.
(Na­sta­vi­će se)

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"