Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Sakrili prijavu za naplatu 3,4 miliona * Đukanović: Izbori nikad teži za DPS * Bojkot ako ne bude fer glasanja * I nekažnjavanje torture je tortura * Birajmo mir, a ne NATO * Turnir u stonom tenisu * Sakrili prijavu za naplatu 3,4 miliona
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 26-06-2016

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
N/A:
N/A

Vic Dana :)

- Čak Noris je samo jedan put pogriješio i to kad je mislio da je pogriješio.


- Čak Norisa je rodila tetka, jer niko nije smio da mu j... mater.


Kad Hrvat Srbinu kaže brate, kad Slovenci piće plate, kad se Crnogorci posla late, Makedonci dobiju veće plate, i kad sve to Bosanci shvate biće opet SFRJ brate.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2016-06-25 ALEKSANDAR ČUDAKOV: DJETINJSTVO I MLADOST A. P. ČEHOVA (4) Život u porodici Doktor filoloških nauka Aleksandar Čudakov u svojoj knjizi „A. P. Čehov” otkriva nove detalje iz života književnika u djetinjstvu i mladosti. Pokazao nam je kako je od saradnika humorističkog časopisa izrastao veliki pisac, koji je otvorio novu stranicu u svjetskoj književnosti
Dan - novi portal
Pre­veo i pri­re­dio:VO­JIN PE­RU­NI­ČIĆ


Ova­ko su pro­la­zi­li da­ni u po­ro­di­ci Če­ho­vih po opi­su naj­sta­ri­jeg dje­te­ta iz po­ro­di­ce: „An­to­ša, uče­nik pr­vog raz­re­da gim­na­zi­je, sa­mo što je ru­čao, čim je sjeo da uči lek­ci­je za sju­tra, vra­ta se otva­ra­ju i u so­bu ula­zi nje­gov otac.
– Ja sad idem da ra­dim svoj po­sao, a ti An­to­ša idi u du­ćan i do­bro pa­zi šta ra­diš – ka­že mu Pa­vel Je­go­ro­vič.
– Imam pu­no da učim za sju­tra.
– Lek­ci­je ćeš uči­ti u du­ća­nu. Idi i pa­zi šta ra­diš. Br­že! Ne okli­je­vaj!
An­to­ša lju­ti­to ba­ca olov­ku, za­tva­ra knji­gu, sa su­za­ma u oči­ma obla­či gim­na­zij­sku blu­zu od va­te, obu­va ko­žne po­ci­je­pa­ne ka­lja­če i po­la­zi za ocem u du­ćan.
U du­ća­nu je hlad­no isto kao na uli­ci i na ta­kvoj hlad­no­ći An­to­ša mo­ra da osta­ne u du­ća­nu naj­ma­nje tri sa­ta... O pre­vo­di­ma sa la­tin­skog ne mo­že ni da mi­sli. Sju­tra ga če­ka je­di­ni­ca, a on­da oče­ve grd­nje i pre­ko­ri za lo­šu ocje­nu. On­da nas ne ču­di za­što je An­to­ša bio loš đak. U ni­žim raz­re­di­ma on je dva pu­ta po­na­vljao (u 3. i 5. raz­re­du). F. Mu­skat­blit, pr­vi bi­o­graf pi­sca, sa pu­nim pra­vom je oprav­da­vao An­to­na: „Kad se Pa­vel Je­go­ro­vič pre­se­lio sa po­ro­di­com u Mo­skvu, nje­gov sin, ko­ji je u to vri­je­me bio uče­nik 6. raz­re­da, ta­da je po­stao slo­bo­dan i „od­jed­nom“ po­ka­zao ta­kvu mar­lji­vost i upor­nost, da je po­red uobi­ča­je­nog uspje­ha iz pred­me­ta ko­je je vo­lio po­čeo da do­bi­ja pe­ti­ce, čak i iz grč­kog je­zi­ka, ko­ji je bez­gra­nič­no mr­zio.
U du­ća­nu se mo­ra­lo ra­di­ti i pre­ko lje­ta, umje­sto da slo­bod­no vri­je­me pro­vo­de na ri­ba­re­nju i ku­pa­nju u lu­ci. Po­vre­me­no su od­la­zi­li na mo­re, ali za sva­ki ta­kav od­la­zak mo­ra­li su se iz­bo­ri­ti kod oca. Za­bra­na je bi­lo mno­go, ni­je­su smje­li da ga­la­me, da se igra­ju i dru­že sa dru­go­vi­ma. A za­što? Za­to što su i Pa­ve­lu Je­go­ro­vi­ču za­bra­nji­va­li isto dok je bio u go­di­na­ma ra­ne mla­do­sti i to mu ni­je sme­ta­lo da uđe me­đu lju­de i po­sta­ne čo­vjek. On ni­je bio zao čo­vjek, ali je bio strog. To, če­mu su ga uči­li, pre­šlo mu je u na­vi­ku i on to ni­je mi­je­njao.
Du­ćan se mo­rao otva­ra­ti u pet sa­ti uju­tro. Ako ni­je bi­lo ku­pa­ca, šta je to stra­šno. Dje­ca su mo­ra­la da usta­ju ra­no, ni­je ni to stra­šno, na­vi­ći će se. U du­ća­nu mo­ra ne­ko da bu­de ga­zda, a na „mom­ke“ An­dr­ju­šu i Ga­vru­šku ni­je se mo­glo oslo­ni­ti. Kad u du­ća­nu ne­ma po­sla, „mom­ci“ mo­ra­ju da sto­je is­pred vra­ta, a ne da sje­de u du­ća­nu. Iako se u to vri­je­me kup­ci ne na­go­va­ra­ju da svra­te u du­ćan, „mom­ci­ma“ je mje­sto na ula­zu u du­ćan. Ta­ko je bi­lo kad je Pa­vel Je­go­ro­vič bio slu­ga kod tr­gov­ca Ko­bi­li­na, ta­ko je bi­lo kad je Ko­bi­lin bio „mo­mak“ i ta­ko će bi­ti i ubu­du­će.
Ali ni uve­če, po­sli­je ra­da u du­ća­nu, dje­ca ni­je­su uvi­jek mo­gla da se od­mo­re ili da se ba­ve ne­čim što vo­le. Dva-tri pu­ta ne­djelj­no Pa­vel Je­go­ro­vič ih je vo­dio da pje­va­ju u cr­kve­ni hor. U tom ho­ru sta­ri­ja bra­ća su bi­li prat­nja, a An­ton je pje­vao alt. Pje­va­nje je tra­ja­lo do po­no­ći. Slu­žbe su vr­še­ne u grč­kom ma­na­sti­ru, tj. u kuć­noj cr­kvi „Dvo­rac“ (ku­ća u ko­joj je Alek­san­dar Pr­vi pro­veo po­sled­nje da­ne svo­ga ži­vo­ta), a ka­sni­je u no­vo­sa­gra­đe­noj Mi­tro­fan­skoj cr­kvi. (U toj cr­kvi An­ton je mo­rao mno­go pu­ta da na pa­pi­ri­ći­ma za­pi­si­je po­bo­žnim že­na­ma tekst za mo­li­tve „o zdra­vlju“ i „za upo­ko­je­nje“.)
Pa­vel Je­go­ro­vič je u sve­mu što se od­no­si­lo na slu­že­nja u cr­kvi, „bio ure­dan, od­go­vo­ran, strog i za­htje­van“. Ako se mo­ra­lo pri­su­stvo­va­ti ju­tar­njoj slu­žbi za ve­li­ke pra­zni­ke, on je bu­dio dje­cu u dva ili tri sa­ta no­ću, ne oba­zi­ru­ći se na lo­še vri­je­me i vo­dio ih u cr­kvu. Ju­tar­nje li­tur­gi­je su slu­že­ne re­dov­no, bez ob­zi­ra na hlad­no­ću ili pa­da­vi­ne, bi­lo to da je ki­ša ili la­pa­vi­ca. Ta­da bi ta­gan­ro­ške uli­ce bi­le po­kri­ve­ne de­be­lim le­plji­vim bla­tom i te­ško su bi­le pro­hod­ne. O, ka­ko je bi­lo te­ško usta­ja­ti ra­no da se ne za­ka­sni na po­če­tak Bo­ži­je slu­žbe. Po za­vr­šet­ku li­tur­gi­je vra­ća­li su se ku­ći i pi­li čaj. Za­tim je Pa­vel Je­go­ro­vič oku­pljao ci­je­lu po­ro­di­cu is­pred or­ma­ri­ća sa iko­na­ma i po­či­njao da im či­ta aka­tist. Pred kraj te po­ro­dič­ne mo­li­tve već bi po­či­nja­la zvo­na da zvo­ne za po­po­dnev­nu li­tur­gi­ju.
Je­dan od si­no­va gim­na­zi­ja­la­ca je, po utvr­đe­nom re­du, ili ko­je­ga bi otac od­re­dio, od­la­zio za­jed­no s „mom­ci­ma“, u svoj­stvu „ga­zde“, da otvo­ri du­ćan i poč­nu sa pro­da­jom ro­be, a osta­la dje­ca su mo­ra­la da idu sa Pa­vlom Je­go­ro­vi­čem na po­po­dnev­nu li­tur­gi­ju.
Da­ni pra­zni­ka i ne­dje­lje ta­ko­đe su bi­li rad­ni, kao i svi osta­li rad­ni da­ni. Na­ve­če kod ku­će, po­sli­je ve­čer­nje mo­li­tve, mo­ra­li su pred spa­va­nje da pro­či­ta­ju i „mo­li­tve­no pra­vi­lo“.
Dje­ca su to te­ško pod­no­si­la. „De­ša­va­lo se, pi­sao je Če­hov 1893. go­di­ne, da mo­ja dva bra­ta ja i pje­va­mo za­jed­no „Ar­han­gel­ski glas“ na­sred cr­kve i svi su nas slu­ša­li i gle­da­li sa po­seb­nom nje­žno­šću i za­vi­dje­li na­šim ro­di­te­lji­ma, a mi smo se isto­vre­me­no osje­ća­li kao ma­li osu­đe­ni­ci“. Po­seb­no te­ško su nam pa­da­la slu­že­nja za Ve­li­ke po­ste. Mno­go je bi­la ve­se­li­ja Vas­kr­šnja li­tu­r­gi­ja, jer je bi­la i kra­ća i ra­do­sni­ja.
(Na­sta­vi­će se)

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"