-PIŠE: Novo Vujošević
Još kao kod dječaka, kao kod pastira, javila se radoznalost da jednog dana posjetim i neposredno osjetim prostor koji se pruža duž crnogorsko-albanske granice, i to od Rapše pa sve do Vrmoše. Taj prostor, u strvari, pripada čuvenom i nadasve poznatom albanskom plemenu Kliment (Kelemenoli). Naročito sam volio da posmatram ovaj prostor sa Huma oravskog. Hum oravski je svojevrsni vidikovac odakle se mogu vidjeti Klimenti, Prokletije, Korita, Građen, Orahovo, Lovćen, Greča, Buldosa, Dibala, Koštica kocka, Koštica kucka, Koštica podgradska, Koštica zatrebačka, Ćafa od Koštice, Ćafa od Rikavca, Žijevo, Skadarsko jezero, Hoti i Gruda. Odatle se nazire i ponegdje se jasno i duboko vidi kanjon rijeke Cijevne, koji je, po mom mišljenju, jedinstven na cijelom zemljinom šaru. Taj me pogled drži u slatkom „ropstvu“ sve od dječačkih dana, pa sve do današnjih (staračkih). Posebno sam bio opčinjen pogledom na Prokletije. Ko odavde nije posmatrao Prokletije, ne zna, niti može znati, što su čari i čudesa prirode. Nikad neću zaboraviti pripovijedanje mog strica Spasoja. Dok smo čuvali ovce Kunorom i izviše Crepulja, striko Spasoje je ređao imena mjesta, vrhova, strmina, oštrih grebena, suntulija, saprtija i sela. Bog zna šta još. U stvari, on je upirao štapom prema Prokletijama i u zanosu izgovarao: „Ono ti je, Tranjo, Vilina torina, a ono Vilin bivak, ono ti je Vilina kosa, stvorena od snijega koji ne mogu istopiti ni žarka ljeta, ono su ti Vilini zubi, ono je Vilin čardak, ono je Vilin đerdan.U Prokletijama, moj Tranjo, možeš viđeti i neprijatne i proklete prizore: Vučje čeljusti, Medveđa šapa, Krezubu babetinu, Strašola za vile, Đavolja svratišta, Đavolje zube, Đavolje žvale, Đavolje kolo, Đavolje međe, Đavolje slomivrate i slično.“ Ova imena su nadijevali i za njih jedino znali Orahovci i njihovi preci. Posmatrajući Prokletije, oni bi uočili određene oblike i davali im imena. Za ovakve oblike i njihova imena ne znaju Albanci. Oni, u stvari, izbliza vide Prokletije i shodno tome daju realnija imena i stvarnosnije osjećaju njihov dah. Dah Prokletija.
Svi ovi pogledi i boravišta stvarali su u meni istraživačku radoznalost. Naravno, istraživačka radoznalost je stvarana i u procesu sticanja naučnoistraživačke reputacije. Plod istraživačke radoznalosti je i realizacija projekta pod nazivom „Kučki katuni“. Već je projekat realizovan i objavljena je knjiga pod istim naslovom. Uz knjigu je kao prilog prezentovan dokumentarni film u pet epizoda, koji je već emitovan na više televizijskih kanala.
No, istraživačka radoznalost se nije na tome završila. Javio se snažan motiv da nastavim sa takvim istraživanjima, ali sa nešto izmijenjenim ciljem i sadržajem. U stvari, javila se ideja da se sačini i realizuje projekat pod nazivom „Sokolova stijena i njeno okruženje“. Riječ je o prekograničnom projektu koje treba da realizuju istraživačke ekipe iz Crne Gore i Albanije. Uz posredovanje albanskog konzula Shelcaj Janka, formirana je istraživačka ekipa, sastavljena od naučno-stručnih istraživača. Na prvom sastanku ekipe je usvojen nacrt projekta, koji je sačinio prof. dr Novo Vujošević. Na tom sastanku je dogovoreno da se sačini detaljan (razrađen) projekat kojim će se konkurisati kod određenih institucija koje finansiraju ovakve i slične projekte.
Da bi projekat bio obuhvatniji i za realizaciju pogodniji, odlučeno je da se izvrši rekognosuiranje terena koji je određen kao prostor predmeta istrživanja. Za datum rekognosciranja (prethodnog izviđanja) terena određen je 1.4.2017. godina. Moram priznati da sam sa velikim nestrpljenjem očekivao taj dan. U tom nestrpljenju se sadržala već naglašena istraživačka radoznalost, kao i težnja da se neposredno osjeti dio albanskog prostora koji sam toliko dugo iz daljine, sa prostorne distance, posmatrao i doživljavao.
(Nastaviće se)