- PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Jurio sam uvijek priličnom brzinom prema Ulcinju, dok odjednom začujem onamo u planini dva puščana pucnja i fijuk od dva puščana metka, a na koje nijesam obraćao pažnju, jer sam mislio, da u planini neko gađa kakvu divlju kozu ili tome slično!.. Ali, kad sam stigao u Ulcinj i sišao sa automobila, tek tada sam primijetio da je cerada kojom je auto bio pokriven, i iza samih mojih leđa na dva mjesta od puščana kuršuma probušena, što znači da je onaj puščani pucanj koji sam čuo na putu bio namijenjen meni i da je mene neko iz planine iz puške gađao. Ali sudbina je htjela, da puščani meci nijesu mene pogodili, nego su me promašili i iza samih mojih leđa kroz ceradu prošli ostavivši za sobom male rupice, kao nepobitni dokaz da su meni bili namijenjeni i opomenu, da i u unutrašnjosti Crne Gore ima neprijatelja koji mučki i kukavički iza busija hoće da doprinesu koristi u pobjedi Austro-Ugarske nad srpskim narodom.
Po povratku iz Ulcinja, rečeno mi je da se javim g. Danilu Gatalu, ministru, glavnom atendantu cjelokupne crnogorske vojske, radi nekog hitnog naređenja.
Čim mi je saopšteno odmah sam otišao u njegovu kancelariju koja je bila u vladinom domu. Gospodin Danilo Gatalo je u isto vrijeme jednom rukom držao telefon a drugom okretao zvoneći i tražeći Skadar.
Telefon zvoni.
D. Gatalo, Halo Skadar, halo Skadar.
Niko se ne javlja, i on zvoni ponovno.
– Halo Skadar, halo Skadar.
Niko se ne javlja.
Danilo Gatalo ljutito okreće i zvoni z v r r r r zvr zvr zvr rrrrrr.
Metne slušalicu na uho i viče: Halo Skadar, halo Skadar. – zvrrr zvrrr zvrrr zvrrr.
– Ma za ime Boga šta je s vama? – ljutito pita g. D. Gatalo. – Ma šta je sa onom slaninom? — viče g. D. Gatalo.
Zatim baci slušalicu telefona iz ruke, uhvati se objema rukama za kosu, ljutito hodajući po kancelariji reče:
– Uh, uh, ta ko mene dovede u ovu ludu kuću? Gleda u mene i kaže:
– Eto, došla je neka slanina za našu vojsku. Srbijanci su je uzeli i dali svojoj vojsci, a šta ću ja dati našoj, uperivši oči u mene kao da čeka od mene odgovor.
– Od kuda je slanina došla? – upitam g. ministra.
– Došla je iz Francuske, i eto, naša vojska opet osta bez nje. Slušaj, reče g. Danilo Gatalo meni, da me u dva sata voziš u Podgoricu, mene i još dva gospodina, i to na malom Adleru.
– Razumijem g. ministre, odgovorim mu ja i pođem.
– A oklem si rodom? – upita me g. D. Gatalo.
– Iz Bačke, g. ministre.
– Iz Bačke? Iz bogate Bačke zar? Pa kako je tamo u Bačkoj?
– Bogami ne znam. g. ministre, jer sam iz Bačke otišao još 1910. u Ameriku i iz Amerike sam došao kao dobrovoljac ovamo u Crnu Goru.
G. Danilo Gatalo klima glavom i samo što ne veli: to nijesi trebao činiti. Jer ovdje se vodi zakulisna politika.
Kako je u „adlera“ glavna osovina uza sami centrifugalni točak bila prebijena, a koju sam ja ponovno slijepio i opravio, to sam g. D. Gatala upozorio da auto nije siguran za više osoba a pogotovo za uspon i da lako može da se dogodi da ostanemo na putu između Cetinja i Podgorice, što se i dogodilo!
Kad su gospoda posjedali u automobil, g. D. Gatalo i još jedan gospodin koga nijesam poznavao sjeli su u zadnji sic, dok je treći sio pored mene.
Sa Cetinja smo se krenuli i stigli smo na Rijeku Crnojevića, a kada smo iz Rijeke izašli, na jednom naglom savijutku (okuci) nasred ceste stoji nepomično magare. Kako sam išao priličnom brzinom a magare iza okuke nijesam mogao primijetiti, doli, kad sam bio u neposrednoj blizini istog, te sam naglo auto morao zaustaviti, da ga ne bih zgazio, što je prouzrokovalo da se osovina u motoru na istom mjestu odvali i centrifugalni točak je visio o kuplungu.
G. Danilo Gatalo, vidjevši šta se desilo grdio je i psovao ali pomoći nije bilo. Utom je naišao poštanski auto i istim su gospoda otišli u Podgoricu, a ja se pješke vratim na Cetinje ostavivši auto ukraj ceste.
Cetinje je crnogorska prestonica sa 5.400 stanovnika. Na prestolu je tada bio kralj Nikola Petrović I. Kralj Nikola ima tri sina. Najstariji je Danilo Petrović, prestolonaslednik. Srednji sin je knjaz Mirko, i najmlađi je knjaz Petar.
Cetinje se nalazi na 670 metara visine nad morskom površinom, opkoljeno je visokim planinama, na čijim se vrhovoma skoro do polovice ljeta bijeli snijeg!
Klima je na Cetinju, i u opšte u cijeloj Crnoj Gori, zdrava. Temperatura se ljeti preko dana penje na priličnu visinu dok su noći na Cetinju, usled visine prilično hladne, tako da se osoba preko noći iza dnevne žege prosto razblaži i osvježi.
(Nastaviće se)