-Piše: Darko Jovović

Zasigurno da niko sa prostora Limske doline nije napisao i priredio više knjiga o vjekovnom trajanju slavnih Vasovih potomaka od Ratka Deletića. Skoro da nema važnijeg događaja i ličnosti iz ovih krajeva koji nijesu pronašli mjesto u Deletićevim zapisima. Moglo bi satima da se nabraja čega se svega Ratko svojim oštrim perom dotakao u želji da Vasovom plemenu pripiše sjaj koji dopire do neba. On je prikupio i objavio sijaset tužbalica, lirskih i epskih pjesama koje su nastajale u selima ispod Komova kao svojevrsni vid narodne književnosti. U njima se ogleda karakterna misaona i ratnička crta Vasojevića predodređenih da se bore za slobodu, ali i da se u trenucima opuštenosti predaju emocijama i glasnu duhovnim medaljonima. A da su ti duhovni medaljoni Vasojevića prepoznati u čitavom svijetu govori i velika plejada ljudi od pera koji su zauzimali prestižna mjesta na kulturnim pozornicama širom bivše Jugoslavije. I ne samo kulturnim, nego i na društveno-političkim i intelektualnim. Ta elita sa zvučnim imenima i istorijskim značajem inicirala je Ratka da svijetu približi veličinu onih koji su ispisivali svijetle životne, plemenite, patriotske, naučne, kulturne, ali i ratničke stranice. Tako je iz njegovog pera nastajao duhovni i kulturni dnevnik o Vasojevićima.
Deletić je samo o crkvama i manastirima napisao deset knjiga. Radio je to sa puno ljubavi stavljajući do znanja da je istinska vjera sačuvala Vasojeviće od nestajanja. Dokazivao je da su srpski hramovi vječni i da nijedna sila ovoga svijeta ne može izbrisati njihovo postojanje. Skoro svi hramovi o kojima je pisao su rušeni i razarani mračnim šakama bestidnika kojima ništa nije sveto. Međutim, kako je i pisao, sve su te svetinje, prije ili kasnije, ponovo vaskrsavale, mameći narod da se moli i da zajednički pobjeđuje ne samo varvare i neprijatelje, nego i mračne ideologije i nakaradno poimanje svijeta.
Sjećam se koliko je Ratka samo kopkala sudbina porušenog manastira u selu Košutiće kod Andrijevice. Zapisi i predanja su ukazivali da se radilo, možda, o najstarijoj nemanjićkoj svetinji na području Vasojevića. Nakon najezde Turaka na Balkansko poluostrvo taj manastir je zbrisan sa lica zemlje. Temelje manastira vjekovima je prekrivala zemlja i veo tajni o postojanju i stradanju ovog izuzetnog vjerskog kompleksa. Ratko je obišao brojne arhive, razgovarao sa pamtišama, prevrnuo tomove knjiga ne bi li saznao nešto više o tom jedinstvenom lokalitetu na obalama Perućice, koji je, igrom sudbine i spletom društveno-istorijskih zbivanja, decenijama bio u privatnom posjedu. Poslije svega, Ratko je 2005. godine, uz nesebičnu pomoć potpisnika ovih redova, napisao knjigu o manastiru u Košutićima. Ta knjiga je kasnije inicirala radnike Polimskog muzeja iz Berana da izvrše istraživanja naznačenog prostora i da pronađu temelje i ostatke manastira Čečevo u Košutićima. Danas na tom mjestu, koje je ponovo postalo posjed Srpske pravoslavne crkve, niče prekrasni hram kog, uz pomoć brojnih dobrotvora, grade mještani Košutića. To je potvrda da je Ratko nosio u sebi nešto proročansko i da su njegovi zapisi, u brojnim slučajevima, odigrali presudnu ulogu da se sazna istorijska istina i da se mnoštvo vrijednosti otrgne od zaborava. To je bila njegova vizionarska uloga i misija u duhovnom i sveukupnom jačanju Vasovog plemena, koja se mora posebno poštovati.
Značajni dio svog života Ratko je potrošio pišući putopise i reportaže. Svrstao ih je u šest knjiga koje su, između ostalog, orginalno svjedočanstvo o životu ljudi ispod Komova. Te knjige su ujedno Ratkova molitva za spasenje Vasovog roda kom je istinski pripadao. To je njegov otpor bezumlju, mržnji, njegov zov da se odbjegli vrate korijenima svojih predaka. Otuda i naslov jedne od njegovih knjiga „Razvedri mi iznad Gore Crne“. Svoj patriotski i plemeniti zov Deletić je protkao i kroz brojne publikacije i eseje, kao i novinske tekstove. Kopajući po prošlosti, priređivao je za štampu djela koja su bila daleko od očiju javnosti i koja su se u određenim vremenskim distancama namjerno predavala zaboravu. Time je svoj narod izvodio iz mračnih atara, iz nevidjela, i upućivao ga da duhovne blagodeti privija na grudi, ne bi li prebolio rane neznanja i misaonog i ljudskog sljepila. Njegova djela, sa kojima je otvarao oči vremenu, veliki su zalog, putokaz i opomena za buduće generacije. Tim prije kad se zna da su opkoljene duhovnim posrnućima i morima neznanja i falsifikata od koji se mogu odbraniti samo ako, poput Ratka Deletića, budu slijedile amanet pradjedovski i borbu pravednika.
(NASTAVIĆE SE)