Sada možemo pokušati protumačiti rezultat gigantomahije Nea i Smita s kraja trećeg dijela. Zahvaljujući svom radu, i jedan i drugi stekli su izvjesnu slobodu. Sloboda obojice kreće se u okvirima koje je odredio splet Arhitekta-Proročica i koji splet smatra da njihova sloboda „nije izvan kontrole”. I jedan i drugi anomalije su sistema koje treba da posluže za njegovo uravnoteženje. I jedan i drugi imaju sasvim lične razloge. U gigantomahiju ulaze kao potpuno ravnopravni, sada i Smit ima moći koje je dotad imao samo Neo, može da leti, na primjer.

Pitanja. Ko pobjeđuje i kako pobjeđuje? Neo? On je mrtav. Smit? Smita više nema. Mašine – vještačke inteligencije? Probuđeni ljudi? Ispunjavaju li Smit i Neo njima samima transcendentnu svrhu, postavljenu planom Arhitekte-Proročice? Zašto Smit ne uspijeva da ostvari svoje ciljeve, zašto ne pobjeđuje, šta ostaje od Agenta Smita? Kakva je razlika u njihovim ciljevima? Da li su ti ciljevi po nečemu slični? Rezultat njihove borbe jeste neko makar i privremeno primirje. Zbog čega oni moraju stradati da bi se ono postiglo, zašto njihova borba mora biti borba na život i smrt? Da li uravnoteženje matriksa zahtijeva nestanak i jednog i drugog? Zašto sukob na kraju Matriksa ni šesti put nije bio dovoljan za uravnoteženje matriksa? Zašto Smit ne može da shvati Neov odgovor na pitanje zašto nastavlja da se bori: „Zato što sam tako izabrao“?

Razmotrimo ciljeve s kojima dva lika ulaze u gigantomahiju. Sloboda. Svi je žele. Morfeus hoće da oslobodi ljude od matriksa, Šifrant hoće da se oslobodi od stvarnog svijeta (da ne kažemo: da se oslobodi od slobode), Agent Smit hoće da oslobodi mašine i vještačke inteligencije od probuđenih i hoće sebe da oslobodi od matriksa, Neo hoće da oslobodi čovječanstvo. Kakve su razlike u poimanju slobode kod Smita i Nea?

Slobodu Smit vidi kao samovolju, on ne pokušava ništa drugo do da svoju volju uzdigne na nivo opšteg principa, što kao posledicu ima ukidanje (slobode) svih drugih. Vidjeli smo kakav bi bio Smitov svijet – vrlo dosadan, jer bi u njemu postojao samo Smit. U jednom trenutku, neposredno prije razgovora Nea s Arhitektom, na Neovo pitanje šta hoće, Smit odgovara: „Još nisi shvatio?... Želim isto što i ti. Želim sve” (II 1.42.23–35); vidjeli smo da to znači vlast nad cijelim svjetovima. To je njegov samopostavljeni cilj kao virusa, svijet u kojem je samo jedan slobodan.

Tačno: njegov je cilj krajnje partikularan, namjere vrlo sebične, njegov je interes ekstremno egoističan, on je „gladan“ moći i vlasti, usmjeren isključivo na ostvarenje vlastite beskrajne ambicije. Smit „pripada posve bezobzirno jednom cilju”, kako bi to rekao Hegel, apsolutnoj kontroli nad oba svijeta. Znači li to da je „gori“ od Nea, da je „nemoralan“, da ga treba „osuđivati“, da li bi bilo bolje da ga uopšte nije ni bilo? Ne znači i to ne samo zato što je program: „Koji školnik nije dokazivao za Aleksandra Velikoga, za Julija Cezara da su ove ljude gonile takve strasti i da su zato bili nemoralni ljudi? Iz toga odmah slijedi da je on, školnik, bolji čovjek nego oni, jer u njega nema takvih strasti, dokazujući to na taj način što ne osvaja Aziju, što ne pobjeđuje Darija, Pora“!

Postavljamo svakako najvažnije pitanje ovog teksta: da li bi uravnoteženje matriksa i okončanje rata bilo moguće bez ovakvog Agenta Smita?

Ukoliko je odgovor negativan, a očevidno jeste takav jer bez Smita-virusa ni bi bilo ni Nea-Odabranog, onda nimalo nije važno kakav Smit jeste, dobar, loš, zao, već koje su posledice njegovog djelanja na opštem nivou radnje u Matriksu. On, baš takav kakav jeste, ispunjava svoju svrhu koju ima kao virus i njegovo djelanje jednako je suštastveno za postizanje mira i stabilnosti koliko je to i Neovo. On nije svjetskoistorijska ličnost za Matriks, kakva jeste Neo, jer u njegovim ciljevima nije bilo ničeg opšteg, već tek despotske samovolje koja ga i uništava. Smitov cilj, „sve”, nije „uman” jer neminovno vodi barem nastavku rata, ali bez njegovog djelovanja na ostvarenju tog i takvog neumnog cilja rat nikad ne bi bio okončan.

Okrećemo se poimanju slobode kod probuđenih. Da li Neo uistinu želi sve, kako to misli Smit? Neovo poimanje slobode i poimanje slobode probuđenih doživljava radikalni preobražaj tokom trilogije.

PIŠE: DR PREDRAG MILIDRAG

(NASTAVIĆE SE)

---