-Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ

Knez i starješine bili su uporni u ubjeđivanju ruskog barona Rikmana da „bez Skupštine, Grba i Barjaka biti ne može..., a za zastavu da i žene, kad na mobu idu, od marama barjake prave”. Ovakvo predstavljanje zastave pred ruskim diplomatama uvjerava nas da su one stekle poštovanje, neku vrstu kulta kod Srba.

Srbi su se s vojnim zastavama susreli znatno prije Prvog srpskog ustanka, u mnogobrojnim ratovima Turske i Austrije, a sasvim sigurno u vrijeme Kočine krajine i služenja u frajkorima. Milan Đ. Milićević navodi stihove iz pjesme o Koči Kapetanu i Isaiju, kaluđeru manastira Kalenića, koja se pjevala u Levču: „Vojsku kupi Koča Kapetane,/[...]Barjaktara, crna kaluđera:/Po barjaku položio bradu,/Pa on uči Srbe u paradu”.

Učešće sveštenika u ratnim pohodima učestala je pojava u austrijsko-turskim ratovima, a vrhunac je dosegla u vrijeme Prvog i Drugog ustanka. Nema pouzdanih podataka, osim u memoarima Prote Mateje, da su prvih ustaničkih dana kao ustanički barjaci isključivo korišćene crkvene horugve i da su ih iz crkava iznosili sveštenici i predavali knezovima, kmetovima, harambašama, odnosno odvažnim ustanicima i njihovim predvodnicima. Pored Prote Mateje, dobar primjer je sveštenik Luka Lazarević, pop i vojvoda, koji je posjedovao tri barjaka, od kojih je ostao sačuvan jedan, i to vojvodski.

U početku su zastave rađene u Srbiji ili naručivane i kupovane od prečanskih Srba iz pogranične Vojne granice, ponajviše iz Srema, zatim crkvene i, od dolaska ruske vojske, ruske. Šarenilo ustanika nije se ogledalo samo u njihovoj odjeći i oružju, već i u barjacima.

Mišković i Vukićević tvrde da je od početka Ustanka svaka knežina, a možda i svaki bataljon (svaka vojna jedinica), imala svoju zastavu. Ako je tako, vojničkih zastava je u svakom trenutku moralo biti najmanje 50! Ta brojka je znatno nadmašivana mnogim hajdučkim zastavama, s onoliko koliko se hajdučkih četa pridružilo ustanicima. Između hajdučkih i prvih ustaničkih zastava bilo je mnogo sličnosti.

Kako je ustanak odmicao i širio se, tako su i barjaci sve više bili u upotrebi. S njima se išlo u sve pohode, pa i u slobođenje neoslobođenih krajeva. Najpoznatiji ustanički junak Hajduk Veljko Petrović borio se za oslobođenje Beograda (1806/7) i poslije toga otišao je u Sovjet da zatraži dozvolu da upadne i oslobodi Krivi Vir i Crnu Reku. O budućoj Crnorečkoj nahiji, koja nije bila u sastavu Beogradskog pašaluka, savjetnici su malo ili nimalo znali, te su se nećkali, dok Mladen nije došao na pomisao da je bolje da ga puste kad već neće da miruje, a ako ne uspije – sam je kriv. „I tako mu dadu barjak, i otvoreno pismo, u kome ga naimenuju buljubašom”, kao i nešto novca i dopuste mu da krene u njima nepoznati kraj. „Veljko sad s tim barjakom i pismom skupi gotovo 100 kojekakvi bjegunaca i bećara iz onoga kraja” i s njima preko Krivog Vira pređe granicu Pašaluka u svom poznatom oslobodilačkom pohodu. I prije dolaska Rusa ustanici su u Istočnoj Srbiji koristili zastave, a s dolaskom njihove vojske to će biti uobičajena pojava.

Narodne pjesme iz ustaničkog doba pjevaju i o barjacima i o barjaktarima, najviše u pjesmi „Boj na Loznici”, u kojoj je opjevana bitka iz 1809, a ne iz 1810. godine, kako su Vuk i potonji povjesnici ranije mislili. Ispred starješine Ilije Srdana hodio je Purko barjaktar: „On pješice svilen barjak nosi,/Barjak nosi, vojsci kalauzi.”

Narodni pjesnik pjeva i o srpskim i o turskim barjacima i barjaktarima, pa i zna da su ustanici u vrijeme borbi za Užice koristili barjake. Pjesnik pominje topove Milana Obrenovića i Rudničana i njihove krstate barjake, koji su mogli biti slični onima iz sna Kučukove kade: „Što je polje ružom procvatilo,/Pola plavom a pola crvenom,/To su kado, krstati barjaci,/A pod njima bijeli čadori,/Pod čadore Srpske poglavice/Piju vino i bistru rakiju”.

Stih „Pola plavom a pola crvenom” personifikacija je neke ustaničke zastave tih pojava. Iako ih ne pominje, pjesnik zna da su Obrenovići, Milan i Miloš, bili pod čadorima i može se pretpostaviti da su imali plavo-crvene barjake s krstovima, na oba polja i na obje strane[...]


(NASTAVIĆE SE)

---