-Piše: Borivoje Ćetković

Od prvog dana fašističke okupacije Crne Gore (17. april 1941.) pripadnici Crnogorske stranke federalista, crnogorskih zelenaša, kako su ih još zvali politički protivnici, stavili su se u službu okupatora.

„Prvo je”, piše dr Đuro Vjović, „obrazovan Privremeni administrativni crnogorski komitet od 13 članova, pa je u maju zamijenjen Savjetodavnim vijećem Crnogoraca ili tzv. Konsultom. Radi stvaranja marionetske crnogorske države, na Petrovdan, 12. jula, grupa crnogorskih separatista je u Cetinju, u režiji okupatora, održala tzv. Petrovdanski sabor, na kome je usvojena rezolucija kojom se stavlja van zakona odluka velike narodne skupštine u Podgorici, od 26. novenbra 1918. godine o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom, i proglašava „nezavisna” i „suverena „država Crna Gora u obliku ustavne monarhije”. (Vujović, Cetinje u narodnooslobodilačkoj borbi (1941–1945): Monografija Cetinje 1482–1982, izdavači: CANU, Skupština opštine Cetinje i „ Štamparija Obod”, Cetinje, 1994)

Kod dr Vujovića i još nekih istoričara i publicista koji su istraživali kolaboraciju separatista sa italijanskim fašistima ne možemo naći odgovor na ključno pitanje: kako je dr Sekula Drljević izbio u prvi plan – on je taj koji upućuje pozive za tzv. Petrovdanski sabor. Nesporno je da je on idejni vođa separatista, ali to ne bi bilo dovoljno za njegovu primarnu ulogu u kolaboraciji sa okupatorom. Ostalo je gotovo nepoznato da je dr Drljević odmah nakon dolaska iz Zagreba u Crnu Goru sačinio spisak istaknutih rodoljuba koji su ustali protiv okupacije i svake saradnje sa fašistima i predao ga italijanskim okupacionim vlastima. Tako je vođa zelenaša preporučio sebe kog grofa Macolinija.



O Drljevićevoj prevrtljivosti



O političkoj prevrtljivosti dr Sekule Drljevića, njegovim kameleonskim sposobnostima da se prilagodi novonastaloj situaciji, da ne robuje moralnim principima i vlastitim ubjeđenjima i da veliča one koje je nekada ružio govori nam njegova promjena odnosa prema fašističkoj Italiji. Jedno je (čitamo u knjizi Crnogorski federalisti 1919–1929. akademika D. Vujovića) govorio o Musolinijevoj Italiji 1926, 1927, i 1928, a drugo 1941. godine. Prvo je ukazivao na opasnosti koje su prijetile Jugoslaviji od fašističke Italije, da bi 1941. godine bio oduševljen njenim osvajanjima drugih zemalja.

Pogledajmo „Glas Crnogorca” od 13. jula 1941. godine: list je na prvoj strani, uz veliku sliku „blaženopočivšeg Nikole I kralja Crne Gore”, s oduševljenjem i detaljno obavijestio o zasjedanju takozvanog Crnogorskog sabora, na kome je proglašena „suverena i nezavisna” Crna Gora, o atmosferi koja je vladala u prijestolnici, u zgradi pozorišta i ispred nje.

Dati su i govori dr Sekule Drljevića i italijanskog komesara za Crnu Goru grofa S. Macolinija. Objavljujemo ih u cjelini.



Svečano zasjedanje Sabora u Zetskom domu



„Crnogorski narod je danas”, piše list, „doživio dan koji će ostati nezaboravan, a možda i najznačajniji u njegovoj nacionalnoj istoriji. Vjerni svojim tradicijama, ti ponosni i gordi gorštaci, koji su vjekovima znali junačkim srcima da se suprotstave neprijatelju u nejednakoj borbi, umjeli su da sačuvaju vjeru u bolju sudbinu, koja ih je danas podarila najvećim darom: slobodom, pravdom i nezavisnošću.

Crna Gora, iščaurena iz jedne kolijevke satkane vrlinama, dostojnih najvećeg priznanja i najveće muškosti, stupa danas visoka čela, svjesna svoje sigurne budućnosti, sigurna da ima uzase iskrena, moćna i plemenita prijatelja, veliku Fašističku Italiju, koja danas oružjem u ruci vodi svetu borbu za prava naroda.

Slobodna Crna Gora novi je dokaz iskrenosti te borbe, koju je Duće pokrenuo pred dvadeset godina, da bi uništio sramne plodove Versalja. Oslobođena od neprijateljskog jarma, juče, svečanim činom, udarila je osnove obnovi svoje države i izrazila želju stupanja crnogorske nacije u akcionu sferu Rima.

Vaskrsla Crna Gora obnovila je ovim istorijskim svečanim činom ostavštinu svoga prvoga kralja.


(Nastaviće se)

---