-Priredio: Miladin Veljković

U istom pismu kralj Milan sinu-kralju Aleksandru daje instrukcije da u novoj radikalskoj vladi uzme Pačua za ministra finansija i moli ga da mu javi šta je odlučio. „Ja želim, u svakom slučaju, ono što ti odlučiš”, pisao je otac i predlagao 25. april za dan udara. Na osnovu kraljevog pisma poslije državnog udara, u kome ocu izlaže plan djelovanja, zaključujemo da je kralj Milan, kao što je i tvrdio, znao šta će se zbiti, ali nije bio upućen „kako, na koji način, sa kojim ljudima i kad”. Na ova je pitanja kralj pronašao odgovore, uz veliku pomoć prvog ađutanta majora Ćirića i Lazara Dokića. Otac je prosto likovao zbog sposobnosti i samostalnog rasuđivanja svog sina. „Ja se radujem što znam da je Aleksandar I neko sam sobom i da ne potrebuje savjete svojih roditelja”, pisao je.

„Kralj mi je potvrdio da je djelovao sam”, zapisao je profesor Male kraljevu izjavu povodom organizacije državnog udara. Uporno je negirao činjenicu da su njegovi roditelji imali bilo kakve veze sa ovim događajem, osim što su bili obaviješteni da je neizbježan. Pošto je nedjelju dana poslije 13. aprila prepričavao kako je smislio pojedine djelove plana da zavara namjesnike, može se zaključiti da je kralj uživao u pripremama i realizaciji državnog udara. Prije nego što se sjelo za sto, kralj je u prijatnom raspoloženju ćaskao sa ministrima i namjesnicima. „Dijete je smjestilo namjesnicima”, nije krio zadovoljstvo, dodajući da je htio da potres bude žešći, da namjesnici padnu baš u trenutku kad su se najmanje nadali. „Svi su bili frapirani”, samo je Ristić rekao: „Oh, oh, ovo je nešto ozbiljno”. Posebno je bio zadovoljan što se sve završilo bez nasilja i prolivanja krvi. Kralj je, štaviše, imao spreman plan i za slučaj neuspjeha. Namjeravao je da se pretvara da je bolestan, otišao bi u inostranstvo i otuda izazvao pobunu radikala i naprednjaka protiv Namjesništva, a potom bi se stavio na čelo takve pobune. Neki izvori svjedoče da je kralj nudio Pašiću da izvrši državni udar, ali je ovaj odbio da to učini. Da je državni udar djelo kralja Aleksandra svjedoče brojni izvori. Pored profesora Malea, tu su i liberal Živan Živanović i radikal Nikola Pašić. Broj onih koji udar pripisuju kralju Milanu nije mali, ali je evidentno da su među njima uglavnom protivnici bivšeg kralja. Policijac Tasa Milenković navodi da je sve bilo urađeno prilikom susreta kralja Milana i Dokića u inostranstvu. Piroćanac je bio kategoričan da je udar organizovao kralj Milan sa radikalima, jer je smatrao da je kralj Aleksandar sa svojih sedamnaest godina nemoćan da tu stvar sam osmisli i sprovede je u djelo. Najrazrađeniju pozadinu Milanove uloge 13. aprila dao je Stojan Novaković. Po njemu, ta noć je bila samo dio plana kralja Milana da se osveti Namjesnicima za zakon o progonstvu, a zatim da se trijumfalno vrati na političku scenu Srbije. Nepobitnih argumenata ni za jednu od tvrdnji nema. Očev savjet da se oslobodi Ristića sin je primio tek poslije žalbi koje je na račun rada Namjesništva prenio ocu preko Dokića.

Pred izbore 9. marta kralj je pisao majci da ima neuporedivo manje iluzija o liberalima nego ranije, ali da ne sumnja u njihovu privrženost dinastiji. Njihova jedina mana bila je malobrojnost. Kralj je bio svjestan da su radikali „bolji nego što Ristić priča” i u upozorenja da su radikali po njega veoma opasni, nije vjerovao. Kralj, dakle, nije bio neprijateljski raspoložen prema liberalima, samo je uviđao njihovu političku nemoć. To se ne može reći za prvog namjesnika. O Jovanu Ristiću se nikada nije izrazio pogrdno, iako mu je majka pisala o „naduvenku” i njegovim političkim pristalicama sa puno srdžbe, a otac je stalno pominjao Ristićeva „neprijateljstva” koja on „najbolje poznaje”. Kralj je znao da njegova pisma čitaju i zato je bio obazriv i odmjeren u izrazima. Kraljev profesor Male svjedoči da su namjesnici bili „mrski” kralju.


(Nastaviće se)

---