-Piše: Borivoje Ćetković

Politička i kulturna orijentacija pojedinih naroda određena je u najvećem stepenu njihovim geopolitičkim položajem. Crnogorski narod, iako živi na Balkanu, po svome geoplitičkom položaju pripada mediteranskim narodima. Nužna posledica te činjenice jeste kulturna i politička orijentacija Crne Gore prema Vječnome Gradu. Tragovima rimske kulture, među kojima nije usamljena Dioklea, pridružuju se spomenici mnogobrojnih veza Crne Gore sa Rimom, kasnije preko Venecije, sve do danas. Velikim dijelom zasluga je tih veza, što crnogorski narod, jedini od balkanskih naroda, izuzevši grčkog, ima ne samo definitivno izgrađen svoj pogled na svijet, nego čak uzdignut do filozofskog sistema. Ima velikih naroda u Evropi, koji se sa tim ne mogu pohvaliti. Svjesni značaja naših dosadašnjih veza sa rimskom civilizacijom prirodno je, što danas naša zemlja ulazi u akcionu sferu Rima.

„Molim Sabor, da izvoli saslušati deklaraciju i primiti je aklamacijom

Živjela naša prijateljica i zaštitnica Italija!

Živjela uspostavljena Crna Gora!”

List obavještava o tome da su „riječi g. Drljevića, često puta bile prekidane najburnijim aplauzima, i poklicima na adresu slobodne Crne Gore, fašističke Italije, njenog plemenitog kralja i ponosne kraljice, vođe fašizma, g. Musolinija, grofa Ćana i svih onih, kojima Crna Gora ima da zahvali za ovaj veliki dan”.



Evo i teksta Deklaracije tzv. Crnogorskog sabora:



„Crnogorski Sabor koji se sastao na Cetinju na Petrovdan 12. jula 1941. godine, u ime Crnogorskog Naroda, kao vjerni tumač njegovih želja i njegove volje, daje ovu



DEKLARACIJU



I

Okupacija Crne Gore od strane Srbije, koju je protivno volji Crnogorskog Naroda prihvatila t. zv. Velika Narodna Skupština u Podgorici svojom odlukom od 26. novembra 1918. god., prestala je



II

Stavljeni su van snage: režim koji je bio stvoren u Crnoj Gori od bivše Kraljevine Jugoslavije, i Dinastija Karađorđevića. Vidovdanski Ustav i Ustav od 3. septembra 1931. godine, koji su potjecali od pomenutog režima, ukinuti su.



III

Proglašava se suverena i nezavisna Država Crna Gora u obliku Ustavne Monarhije.



IV

Crnogorski Sabor izjavljuje da su svi Crnogorci – blagodarni Italijanskim Oružanim Snagama, čijom se zaslugom ostvarilo oslobođenje njihove Domovine i sjećajući se uskih veza, koje postoje između Dinastije Petrović – Njegoš i Italijanskog Kraljevskog doma, s povjerenjem u djelo obnove dato uvijek i svuda od Dučea i od Fašističke Italije – riješeni da sjedine život i sudbinu Crne Gore sa sudbinom Italije, uspostavljajući sa njom veze uske solidarnosti. Naknadano će se pristupiti sklapanju sporazuma, između Crne Gore i Italije, prožetih duhom ove solidarnosti i saglasnih ulasku Crne Gore u akcionu sferu Rima.



V

Crnogorski Sabor, u pomanjkanju nosioca Vrhovne Vlasti Šefa Države, riješio je da uspostavi Kraljevsko Namjesništvo i da umoli Njegovo Veličanstvo Italijanskog Kralja i Cara da blagoizvoli odrediti Namjesnika Kraljevine Crne Gore, koji će proglasiti Ustav”.

Tekst Deklaracije pročitao je Jovo Popović „i bio pozdravljen dugim odobravanjem”. Zatim je „pretsjednik Sabora g. Ivanović umolio da se deklaracija primi aklamacijom, našto se dvoranom prolomilo gromko: Prima se! G. Ivanović konstatovao da je deklaracija primljena jednodušno.

Predsjednik Sabora umolio je zatim Nj. E. da izvoli preuzeti riječ”.

Ivanović, nekadašnji je počeo svoje obraćanje pred Saborom da je Aprilski slom Jugoslavije, koji se dogodio tri mjeseca ranije, „važan događaj izmijenio političku kartu Istočne Evrope”.

„Jugoslavija, kao država, prestala je da postoji. Zavjet, koji je važ Sabor ovoga časa položio, udara konačni pečat na gotov čin. Iz posljednjih razbacanih udova toga mozaika, kakva je bila Jugoslavija, obnavlja se vaša stara država”.


(Nastaviće se)

---