Mihailo Ivanović je nastavio...

„Crna Gora je uspostavljena. Značajan je ovaj dan za vas, Crnogorci. Da je neko za tmurnih dana robovanja, koji su nastali nakon takozvane Velike narodne skupštine u Podgorici, kada je vašom zemljom nastala pljačka, kada su spaljivani vaši domovi, kada su mnogi od vaše braće kasapljeni, a mnogi, opet, prisiljeni da bježe u svijet, da vam je tada neko kazao da će doći dan kada će Crna Gora biti obnovljena, da ćete vidjeti gdje se vaša zastava ponovo diže, uputivši opet pogled ka Lovćenu kao prema znamenju vaše slobode i vaše nezavisnosti, primili biste sigurno ovu pretpostavku kao san mio vašim dušama, ali biste ujedno i pomislili da je to jalova nada.

Međutim, to je danas stvarnost. One pobjedničke trupe, koje su svojim napredovanjem prije tri mjeseca, donijele ovdje, kao uvijek posvuda, neizbrisive znake volje i moći Rimskog Liktora nisu došle da izigravaju vaš narod, da bi zadovoljile samo svoje ratničke pobude. Došle su, naprotiv, da donesu pravdu, civilizaciju i čovječnost.

To je, Crnogorci, tradicija rimska, koja poslije pobjede udružuje narod sa svojom sudbinom i zato vam danas pobjednička Italija daje slobodu i pravdu.

Ali ovo veliko djelo, koje ispravlja učinjene greške, nije posljedica jednog današnjeg stava. Ono pruža novi dokaz zauzimanja i osjećaja, koje je Italija uvijek gajila za sudbinu male i vrijedne Crne Gore. Vi ćete se sjećati, da je Italija bila jedina između Velikih Sila, prisutnih na mirovnoj konferenciji nakon posljednjega Svjetskoga rata, koja je ustala u odbranu prava Crne Gore: na konferenciji Ambasadora samo je ona, posljednjim naporom uzela u zaštitu njenu slobodu.(Pod. B.Ć.).Vaši sinovi služili su italijansku vojsku i učili u italijanskim vojnim školama. Italijanska preduzeća živo su radila na jačanju trgovačkih veza i na napretku vaše zemlje.

Naročito sam sretan što se sada, na ovom mjestu spomenulo kakvi su prisni odnosi i kolike su prijateljske veze uvijek postojale između Crne Gore i Italije. Duće, koji je za vas toliko učinio i italijanski narod, kada budu danas saznali za vašu odluku, pozdraviće uspostavu Kraljevine Crne Gore, slavnoga Kraljevstva Petrović-Njegoša sa osjećajima duboke simpatije. A kad budete stigli u Rim, da tražite, kako ste odlučili od Njegovog Veličanstva Kralja i Cara, da blagoizvoli odrediti jednoga Regenta, Vlada i narod izraziće vam najtopliju i najsrdačniju dobrodošlicu.

Veze, koje tako sretno spajaju vrijedne dinastije Savoja i Petrović-Njegoš, i koje su obasjane osmjehom naše ljubljene Kraljice i Carice, urodile su najvećim simpatijama između obje zemlje. Podržavaju te simpatije duboko poštovanje, koje su Italijani uvijek gajili prema crnogorskom narodu, koji je u oštrom kršu svojih planina znao da sačuva skromnost svojih običaja i mušku čvrstinu svoga karaktera. Uvećava ih dah poezije, koji sa vaše zemlje dostiže preko Jadrana do obala Italije i inspirisanim stihovima Sime Milutinovića, velikog Vladike Petra II Petrovića i Kralja Nikole.

Veze prisne solidarnosti osveštaće i učvrstiće ove simpatije. Usvajajući vaše težnje, Italija želi da razvije sa Crnom Gorom plodne odnose, i saradnju koja će djelovati na svim poljima, živom voljom da doprinese boljitku njene sudbine. Država koja se sada preporađa naći će najsigurniju odbranu u savršenom prijateljstvu fašističke Italije, punom razumijevanja.

Današnjim je danom, dakle, obilježen i za Crnu Goru pravi početak onog novog evropskog poretka, koga genije Benita Musolinija i Adolfa Hitlera već učvršćavaju, poretka, koji će stvoriti jednu eru pravde, pravoga mira i saradnje među narodima.“(Pod. B.Ć.).

„Crnogorci, prestale su vaše muke, dostignut je jedan cilj na vašem putu.

Produžite sada vašim stopama, u miru, ka zadacima, koji vas čekaju, a koje ćete savladati vašom vjerom, vašom čvrstom voljom uz saradnju fašističke Vlade.

Živjela Crna Gora! Živjela Italija!”

PIŠE: BORIVOJE ĆETKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---