Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Acu platili da kontroliše Bemaks * Licemjerni Senat štiti plagijatora * Slomili mu ruku tokom hapšenja * Medenica godinama žmuri na Ćoćove sumnjive poslove * Srebro za Filipa Radovića * Angela Merkel traži alternativu Vučiću * Udarac za standard
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 19-09-2019

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTOR AKCIJE ZA LjUDSKA PRAVA:
Krajnje je vrijeme da se ovaj sastav Sudskog savjeta povuče i ustupi mjesto ljudima koji će umjeti da povrate povjerenje u sudstvo.

Vic Dana :)

Kako se pametna žena štiti od svinjskog gripa?
– Razvede se od krmka, i konzumira samo piletinu!

Zašto se u Crnoj Gori desio zemljotres?
– Crnogorac uzeo lopatu u ruke, a zemlja se nasmijala.

Šta je to depresija:
– Depresija je kada kupiš hulahop da vrtiš, a on ti taman!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2019-09-14 DA LI JE JUGOSLAVIJA PLANIRALA NUKLEARNU BOMBU? (4) Više motiva za posjedovanje bombe Feljton smo priredili prema knjizi dr Dragomira Bondžića „Između ambicija i iluzija – nuklearna politika Jugoslavije 1945–1990“', koju su izdali Institut za savremenu istoriju i Društvo istoričara Srbije „Stojan Novaković“ iz Beograda
-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

U vrijeme kad je napad socijalističkih zemalja Informbiroa izgledao kao neizbježan, a eventualna pomoć od zapadnih kapitalističkih zemalja neizvjesna (pa čak i vojno-politički i ideološki nepoželjna), posjedovanje nuklearnog oružja je moglo izgledati kao efikasno rješenje i sigurno sredstvo odvraćanja. S druge strane, i na unutrašnjem političkom planu, posjedovanje nuklearnog oružja je bilo značajan argument za jugoslovensko političko, tj. partijsko rukovodstvo. Utoliko prije što se radilo o jednopartijskom totalitarnom sistemu, u kojem je Komunistička partija Jugoslavije držala u rukama sve poluge vlasti, neograničeno raspolagala svim sredstvima sile, kao i privrednim, ekonomskim i naučnim potencijalima i finansijskim sredstvima. Organizovane opozicije nuklearnim namjerama i planovima državnog rukovodstva nije moglo biti, kao što ni pojedinačni, ali otvoren otpor malobrojnog naučno-tehničkog osoblja nije bio očekivan, a i ako bi se pojavio mogao je biti vrlo lako nasilnim i drugim metodama spriječen ili prevladan. Da bi učvrstilo i odbranilo takav politički i društveno-ekonomski sistem koji je izgrađivan, jugoslovensko partijsko rukovodstvo je bilo spremno na sve, pa i na ogromne i neizvjesne napore u cilju izgradnje nuklearnog oružja. Malobrojni pojedinci koji su bili svjesni iluzornosti takvih napora, kao i ekonomskih, naučnih, tehničkih i etičkih prepreka na tom putu, bar u početku su sasvim sigurno morali da ćute. I na kraju, posjedovanje nuklearnog oružja se može posmatrati i kao simbol državnog i nacionalnog identiteta, modernosti i međunarodnog prestiža, što je svakako moglo biti i gledište jugoslovenskog partijskog rukovodstva. Njemu je takav simbol bio prijeko potreban i dragocjen, kako na unutrašnjem (učvršćivanje državnog i nacionalnog identiteta i sprovođenje politike bratstva i jedinstva različitih republika i naroda, od kojih su neki u proteklom ratu bili duboko sukobljeni), tako i na spoljnopolitičkom planu (međunarodno priznanje i emancipacija države, rukovodstva i državnog uređenja, koji su se našli izolovani u međunarodnim odnosima i osim neprijatelja na kapitalističkom zapadu, od 1948. dobili ogorčene neprijatelje i na socijalističkom istoku).

Kada se, dakle, radi o tome da li je jugoslovensko rukovodstvo htjelo da poslije rata započne vojnu nuklearnu avanturu, može se zaključiti da je postojalo više motiva da to učini, bez obzira da li je to po naučnim, ekonomskim i drugim kapacitetima moglo da učini. Da li je tako i bilo? Kada su u pitanju početne godine, i kraj 40-ih i početak 50-ih, odgovor nude malobrojni arhivski izvori i nekoliko sjećanja učesnika događaja. Obim arhivske građe je ograničen tajnošću i povjerljivošću (kao i u svim ostalim zemljama), kojom je ovaj ne baš sasvim definisan i konzistentan projekat bio obavijen, kao i nesačuvanošću, nekompletnošću i nedostupnošću pojedinih arhivskih fondova. Ovdje treba istaći prije svega nedostupnost dokumentacije savezne Uprave državne bezbjednosti, organa koji je, prema tragovima u drugim fondovima, imao ključnu ulogu u pokretanju i razvoju jugoslovenskog nuklearnog progama od kraja 40-ih godina.

Od savremenika i učesnika prvih koraka i istraživanju nuklearne energije u Jugoslaviji samo su Stevan Dedijer i Jovo Kapičić decidirano potvrdili da je već krajem 40-ih i početkom 50-ih godina postojala težnja jugoslovenskog rukovodstva da napravi nuklearnu bombu, da su u tom cilju preduzimani izvjesni napori, u kojima su i oni sami imali određenu ulogu. Prvo je Stevan Dedijer u bilješci načinjenoj u Kaliforniji 1969. godine, unijetoj u autobiografiju koja je objavljena na engleskom (2010) i hrvatskom jeziku (2011), tvrdio da je krajem 1949, odnosno početkom 1950. kao pouzdan partijski kadar i predratni student teorijske fizike doveden iz Njujorka u Institu u Vinči da pomogne u naporima da se napravi atomska bomba i da nadzire rad Pavla Savića na tom problemu.


(NASTAVIĆE SE)

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"