-Piše: MILICA KRALj

Podsjetimo se da su sam nastanak pojma svjetsko pjesništvo označile tri pjesničke knjige: Bodlerovo „Cvijeće zla“, Vitmenove „Vlati trave“ i Poov „Gavran.“

U svim žanrovima kojima se bavio Po je tražio savršenstvo forme; poezija koju je stvorio, kao i pripovijetke i kritički članci, izvršili su veliki uticaj na evropsku književnost. U poeziji koju je stvorio dominantan je harmoničan sklad, melodija, izbrušen izraz, ritmičnost, elementi koji će najaviti evropski simbolistički pokret.

Poove antologijske pjesme: „Gavran“, „Anabel Li“, „Zvona“ „Izrael“, „Opsednuti dvorac“ nalaze se u najznačajnijim antologijama svjetske poezije.

Poov život, na granici sablasnog i morbidnog, svoj potpuni izraz našao je u njegovim djelima. Po se smatra i tvorcem književnog pravca koji prethodi evropskom larpurlartizmu – umjetnost radi umjetnosti.“

Edgar Alan Po smatra se „najneobičnijom i najtužnijom figurom“ američke književne istorije, u trećoj godini ostao je bez roditelja. Odrasta u porodici bogatog izvoznika duvana Alana (otuda njegovo srednje ime), koji mu omogućuje školovanje u Engleskoj. No, poslije nekog vremena Po napušta školu. U osamnaestoj godini objaviće prvu knjigu pjesama, zatim postaje urednik jednog časopisa; potom napušta sve i živi boemski, pije, kocka se, i 1835. godine ženi se Virdžinijom Klem, bliskom rođakom, djevojčicom od trinaest godina u želji da stvori pravu porodicu koju nikada nije imao.

U strašnoj nemaštini dovija se kako bi uspio da izdržava svoju mladu suprugu i sebe i počinje da piše po narudžbini, recenzira knjige, uređuje manje časopise, pokreće samostalni časopis i neprestano se nalazi na meti malograđanske sredine.

Tek će pred kraj života, poslije objavaljivanja poeme „Gavran“ (1845), steći književno priznanje i slavu. Zbog smrti svoje drage „izgubljene Lenore“ pjesnik tuguje za njom, druguje sa nesanicom i knjigom i dok čita u sobu mu ulijeće gavran, ptica simbol smrti, koji neprestano ponavlja „Nikad više.“

Težak i nesrećan život u stalnoj oskudici dokrajčio je njegovu ženu i ona umire 1847. godine. Dvije godine kasnije umrijeće i Po i to 3. oktobra 1849. I kao i njegove misteriozne ličnosti i on će umrijeti na tajanstven način, u predsmrtnom časku dozivajući Rejnoldsa. Ko je bio taj Rejnolds, ne zna se. Sahranjen je na groblju u Vestminsteru.

Na dan kada je rođen, 19. januara, na Poovom grobu našle bi se tri ruže i boca konjaka. Identitet tajanstvenog Poovog obožavaoca, odnosno poštovaoca nije otkriven do današnjeg dana.

Po je bio rodonačelnik fantastične kratke priče i detektivskog romana i preteča horor žanra. Bio je i izrazito oštar književni kritičar, pisao je nemilosrdno o nedostacima književnih djela svojih savremenika, oštro poput sječiva sjekire, pa su ga prozvali i „sjekirašem“.

Njegovo djelo izazvalo je podjelu među kritičarima, tako da jedni njegovu poeziju stavljaju iznad proze, a drugi ga smatraju majstorom kompozicije i stila.

Najznačajnija prozna djela su: „Avanture Artura Gordona Pima“ (1838), „Groteske i arabeske“ (1840), „Pad kuće Ašer“.

Smatrao je da je „sjeta osnovno raspoloženje“, otuda je njegovo djelo prožeto mračnim vizijama, ukletošću, utvarama, izlascima iz grobova, stravom i užasom i poremećenom psihom junaka. Sve to skupa predstavlja najznačajniju odrednicu Poovog književnog postupka.

„Ima li među nama ikoga ko stotinu puta nije učinio nešto podlo ili suludo samo zato što zna da to ne bi trebalo da čini?“ – jedno je od pitanja koje postavlja u „Crnoj mački.“

U eseju „Edgar Po, njegov život i njegova djela“, Bodler piše: „Život Poov, njegove navike i ponašanje, fizičko biće, sve što sačinjava cjelokupnu njegovu osobu, izgleda nam kao nešto istovremeno tamno i blistavo. Ne tako davno izveden je pred naš sud jedan nesrećnik na čijem je čelu bila istetovirana rijetka i čudnovata izreka: Nema sreće! Nosio je on tako, iznad očiju naljepnicu sa oznakom svoga života, kao što knjiga nosi naslov, a saslušanje dokazuje da je taj neobičan natpis bio svirepo istinit. U istoriji književnosti ima sličnih sudbina, pravih prokletstava – ljudi koji nose riječ zlosreća ispisana tajanstvenim slovima u vijugavim borama svoga čela. Slijepi Anđeo ispaštanja zgrabio ih je i šiba ih iz sve snage radi pouke drugima...“

(Nastaviće se)

---