-Priredila: S. ĆETKOVIĆ


Nedavno je izašla iz štampe deveta knjiga istoričara Gorana Kikovića „(Ne)zaboravljeni bojevi i bitke Vasojevića za slobodu Srpstva i Crne Gore (od 1690. do 1941.)“ u izdanju Srpsko istorijsko-kulturnog društva Nikola Vasojević Berane, Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912–1918, njihovih potomaka i poštovalaca Berane, Udruženja Srpskih književnika u otadžbini i rasejanju – Andrijevica. Recenzenti knjige: akademik prof. dr Jovan Babović, docent dr Dejan Antić, istoričar, Branislav Otašević, književnik i publicista, Zoran Vulević, publicista i prevodilac i David Lalić, pjesnik i publicista; štampa: „Pegaz“ Bijelo Polje, 2020. godine


„Ova knjiga bilježi i opisuje sve one (ne)zaboravljene bojeve i bitke koje su vodili Vasojevići, Šekularci, Veličani, Srbljaci, Ašani i svi drugi etnosi koji su živjeli na prostoru ’od Nožice do Lješnice‘. Pošto zvanična crnogorska istoriografija namjerno zaboravlja važnu ulogu ratnika sa ovih prostora i nigdje ih ne spominje u udžbenicima istorije, došao sam na ideju da kao istoričar na jednom mjestu saberem i opišem sve ratove, bojeve, bitke i bune koje su naši preci vodili za svoju slobodu, za slobodu Crne Gore i srpskog naroda, kako bi za potomke sačuvao i upotpunio njihovo sjećanje na svoje pretke, koji su gotovo tri vijeka vodili neprestanu i ogorčenu borbu kako bi opstali i sačuvali rodno ognjište, svoju srpsku pravoslavnu vjeru, srpski jezik i srpsku narodnost“, navodi profesor istorije Goran Kiković.
„Koliko su imali hrabrosti ratnici sa prostora Vasojevića govori podatak koji iznosi Miodrag S. Joksimović da su se Turci čudom čudili kako ovi ratnici veselo idu u smrt. To je Turke u pojedinim situacijama obeshrabrivalo. Dijelom i zbog toga, tek hrabrim Vasojevićima nije bilo nemoguće da u okršajima pobiju na stotine anadolskih vojnika uz svoje minimalne gubitke, kao na primjer u bojevima na Polici i Lješnici 1854, Rudešu kod Berana 1862, Buču 1875, Šekularu i Buču 1876, Bukovoj Poljani, Morači i Jelovici 1877. godine“, rekao je Kiković.
Govoreći o motivima za pisanje ove knjige Kiković je kazao da želi da sadašnji naraštaji osvježe sjećanje na svoje pretke koji su preko tri vijeka vodili borbe za slobodu i očuvanje svetosavlja, srpske narodnosti, jezika i pisma i svih vrijednosti vasojevićkog hrabrog i ponosnog čoveka.
„Vasojevići su kroz vjekove hrabro i veselo išli u smrt u borbi za slobodu, jer su poimali da smrt nije nesreća za onog koji umire, već za onog koji ostaje da živi u neslobodi. Na ovom prostoru oduvijek je postojala snažna istorijska svijest o pripadnosti i crnogorskoj i srpskoj državi. Narod ove oblasti držao je do kosovske tradicije, predaka Vasojevića i Srbljaka u Kosovskom boju (1389) i pogibiji njihovog cvijeta mladosti, odnosno o pogibiji srpskog plemstva i sa ovog prostora. Niko ne može danas omalovažavati istorijski doprinos Vasojevića, koji je neupitan. U toj revolucionarnoj borbi oni su snažno doprinijeli teritorijalnom uvećanju crnogorske države i razmicanju njenih granica u dubini istorijski Stare Srbije, pa je veliki doprinos naroda ove oblasti teritorijalnom proširenju crnogorske države“, smatra Kiković.
On ističe da se prema precima novi naraštaji moraju ophoditi s poštovanjem i zahvalnošću za sve što su ostavili za sobom.
„Svako politikantsko i plitkoumno redefinisanje istorijske istine u korist nekakvih vajnih ’evroatlantskih integracija i liderstva među državama na Zapadnom Balkanu‘ izaziva samo podsmijeh i strepnju da sadašnji naraštaj svojim činjenjem ne dovede u pitanje tekovine veličanstvenog djela naših predaka. Prva želja ove i svih mojih prethodnih i budućih knjiga jeste da budemo svjesni te svete istine i da ne dopustimo nikome da se poigrava sa jedinom istorijom koju imamo – istorijskim podvigom Srpstva da živi u slobodi”, zaključio je autor knjige Goran Kiković.
​(Nastaviće se)