-Piše: GORAN Ž. KOMAR

Takođe, knjiga Katastra kuća, dućana i mlinova u Mojdežu iz 1726–1782. godine uključuje vlasnike mlinova: Craglievich Jacob: „Calogeri di Moides”; Calogeri R. R.: „Jasa”. Ista knjiga pominje vlasnike Milich Drasco, Milich Illia, Gumurovich Nicola, Andrich Sava: „Ottplanine”. Veliku važnost nosi podatak iz Badoerove zemljišne knjige Herceg Novog i Risna iz 1704. godine koja otkriva pripadnost Crkve Svete Trojice Mojdežu (chiesa di SS Trinita), dok u Ratiševini stoji upisana crkva posvećena Svima Svetima (chiesa di Tutti Santi). U vrijeme izrade mletačkih zemljišnih knjiga (1692) Ratiševina je imala 165 žitelja, od čega 38 bijaše sposobno za oružje, 49 staraca i žena te 78 djece. Zemljišna knjiga dovršena 1690. uključuje u selu Crkvu Svetoga Marka. Među vlasnicima zemlje Sablich Sime Prette. Tako je, pored oca Andrije Stefanova Kosijera, ovaj sveštenik iz roda Sabljičića najstariji za kojega znamo da je živio u Ratiševini. Pop Filip Sabljičić držao je 1704. godine zemljišta Dubrava, Prussi Grob, Orasach, a harambaša Draško Sabljičić Podvoglie, Ograda, Prasila. Draško i Ivan Sabljičić, baštinu uz mrgin Ledinach.

No, pored popa Sima Sabljića, u najstariji mletački katastik Novoga upisan je Prette Gionisca. Mletački bilježnik upravo je ovako upisao ovoga sveštenika, i zaista, nama ne bi bilo moguće učiniti pokušaj transkripcije ovoga imena. U Ratiševini su, dakle, do 1690. godine živjela dvojica popova. Pomena svetoga bratstva Manastira Potplanina još uvijek nema jer je manastir pripadao Mojdežu.

Ratiševina je, videli smo, sigurno u Morejskom ratu poslužila smještaju episkopskog središta. Sa pomjeranjem sveštenstva Zahumske eparhije biće ovaj stari pravoslavni nasip ojačan upravo sveštenstvom iz Hercegovine, a takođe, prispjeće ovdje jedan manji broj sveštenika iz Stare Crne Gore (Riječka nahija).

Poslije ćemo vidjeti kako se kroz prvu polovinu 18. vijeka javljaju igumani potplaninski koji su obnašali dužnost i savinskih starješina, na čelu sa znamenitijm arhimandritom Arsenijem Milutinovim (Kaluđerovićem) i jeromonahom Isaijom (Vitomirovićem).

Potplanina je, još u 18. vijeku, moguće na prelomu vijeka, mogla postati savinskim filijalnim manastirom. Tako kazuje i otac Kiril (Cvjetković) koji je Potplaninu obišao sa svojim igumanom Arsenijem, a od njega je svakako doznao o statusu razrušenog manastira. Sigurno je da su sve snage bile upravljene ka podizanju Savine.

U vrijeme izbivanja vladike Savatija (Ljubibratića) koji je putovao u Svetu zemlju, ovdje je do 1704, kako smo vidjeli, dovršen potpuni katastar za vlade kotorskog providura Feriga Badoera. Uspostavljen je red svagdanjeg života i započeto snažnije uvećavanje posjeda manastira u Ratiševini. Ima znakova da je obnova Savine tekla kolebljivo. U osvit vijeka manastir je predstavljao otac Simeon, zatim Đorđe, pa Arsenije.

Za nas je kod određivanja predjela na kojemu je ležao manastir značajna svaka isprava. Od još veće važnosti su podaci iz mletačkih zemljišnih knjiga, a ona Badoerova kazuje da su Petar i Jovan Đurinovići posjedovali vinograd na mjestu Planina. Upravo ovako ovaj predio upisuje mletački komesar za razgraničenje sa Otomanskom imperijom Đovani Grimani na njegovome crtežu granice učinjenom njegovom rukom 1701. godine.

U vrijeme putovanja mitropolita Savatija u Svetu Zemlju, dužnost episkopa za Boku i dio Hercegovine vršio je otac Đorđe (Danilović) iz Manastira Savina kao njegov namjesnik.

Vladika Savatije se 1705. godine vratio iz Svete Zemlje i do 1707. godine će se potpisivati kao Vescovo di Topla. Već 1709. on će proširiti jurisdikciju na čitavu Dalmaciju uključiv i manastire Krupu, Krku i Dragović. Čak se može reći da je u arhivskoj dokumentaciji Arhiva Herceg Novoga u prvoj četvrtini 18. vijeka Manastir Potplanina zastupljen podjednako oskudno i podjednako ubjedljivo kao i savinsko središte.

U mletačkom arhivu staroga novskoga arhiva sačuvan je jedan dokument koji je važan za istoriju Manastira Potplanine. Crkva Svete Trojice u Ratiševini se pominje kao manastir. Zaista manastirski posjed Kosijereva organski se naslanjao na ovu parohijalnu crkvu.


(Nastaviće se)

---