Nakon pet godina od smrti Cetinjanke Ivane Šoć, Viši sud u Podgorici je tek u trećem navratu potvrdio optužnicu koju je njen otac Miladin Šoć podnio protiv ljekarke Infektivne klinike Kliničkog centra Crne Gore prof. dr Bogdanke Andrić zbog krivičnog djela teško djelo protiv zdravlja ljudi.
Zbog smrti njegove kćerke i propusta u njenom liječenju pred Višim sudom u Podgorici već se vodi krivični postupak protiv dva ljekara Infektivne klinike, Dragana Obradovića i Brankice Dupanović, za isto krivično djelo.
– Najzad se i Bogdanka Andrić izlazi na optuženičkoj klupi, nakon više od pet godina od smrti moje kćerke – ističe u izjavi za „Dan” Šoć.
Tridesetogodišnja djevojka liječena je od 12. do 18. februara 2011. godine na Infektivnoj klinici Kliničkog centra u Podgorici. Tom prilikom nije joj ustanovljena pravilna dijagnoza, niti data adekvatna terapija. Nijesu ispoštovana obavezujuća uputstva Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje da se u takvim situacijama odmah daje antivirusna terapija bez čekanja na dijagnostičke procedure. Otpuštena je u teškom stanju protivno volji porodice i uz odbijanje pacijentkinje, što je uslovilo da sjutradan – 19. februara, nastupi smrt. Obdukcija i nalaz vještaka utvrdili su da je smrt nastupila usled komplikacija neliječenog gripa AH1N1.
Optuženi ljekari Dupanović, Obradović, a sada i Andrić, usred epidemije gripa, kako navodi Šoć, nijesu kod pacijentkinje prepoznali očigledne simptome i znake komplikacija, već su smatrali da se radi o umišljenom bolesniku koji je, kako su govorili, „organski zdrava – a da je teška klinička slika posledica hipohondrije – straha od bolesti koja stvarno ne postoji, te su četiri puta pozivali psihijatre na konsultacije. Psihijatri su bez izuzetka konstatovali da se radi o psihički zdravoj osobi, s tim što se javlja anksioznost kao uobičajena reakcija na zdravstveno stanje i okruženje, a kod Ivane i strah od ugušenja.
– Ivana se sedam dana gušila pred njihovim očima i na kraju ugušila, ali su optuženi ljekari tvrdili da se radi samo o osjećaju gušenja, a ne i stvarnom gušenju tj. objektivnom stanju. U prvom dijelu „liječenja” radilo se o nesavjesnom, neodgovornom, nestručnom, bahatom, sujetnom… ponašanju ljekara Infektivne klinike – navodi Šoć.
Dan pred otpust, 17. februara, došlo je do pogoršanja ionako teškog stanja pacijentkinje, pa je dežurna ljekarka, koja je bila istovremeno i direktorica klinike, zbog te situacije na jutarnjem kolegijumu 18. februara predložila dalje zadržavanje na klinici i nastavak liječenja.
– Tada je već bilo jasno da se radilo o gruboj grešci i tragičnoj zabludi ljekara sa mogućim smrtnim ishodom, s obzirom na to da se zakasnilo sa liječenjem. Iz straha od sopstvene odgovornosti ordinarijus Obradović i dr Andrić ostaju uporni da se pacijentkinja pošto-poto otpusti sa Klinike. Obradović na otpusnoj listi, na kojoj je nedostajao potpis direktorice, koji je obavezan u skladu sa Pravilnikom KC-a, upisuje da se pacijentkinja otpušta „dobrog opšteg stanja” i „izliječena”, a optužena Andrić za umiruće stanje pacijentkinje na sudu kaže da je bilo „dobro” i „sasvim dobro”, pri čemu je bilo očigledno da pacijentkinja nije mogla da stoji, hoda, uzima hranu, govori, da je bila polusvjesnog stanja, potpuno obamrla i praktično na umoru – ističe otac pokojne Ivane.
Miladin Šoć navodi da je porodica oko 14 sati tog dana odbila da Ivanu na predlog ordinarijusa vodi kući u takvom stanju i da je i Ivana odbila otpust.
– Ordinarijus prihvata da ostane na Klinici, ali bez obzira na dogovor odmah nakon odlaska porodice dovršava već pripremljenu otpusnu listu, predaje pacijenktinju dežurnoj ljekarki – optuženoj dr Andrić i odlazi kući. Optužena Andrić u potpunosti zanemaruje pacijentkinju i ignoriše njeno teško stanje, pri čemu nije čak ni ulazila u sobu u kojoj se sama nalazila, te protivno svim profesionalnim medicinskim i etičkim pravilima sprovodi otpust oko 16.30. Porodica na rukama iznosi Ivanu sa Klinike i na Cetinju od auta do stana. Ivana umire sjutradan u popodnevnim časovima – prisjeća se otac ove tridesetogodišnje djevojke.
Porodica je optužnicu podigla pred Višim sudom u Podgorici 20. marta 2013. godine protiv ljekara Obradović i Dupanović, ali zamjenik višeg državnog tužioca Željko Tomković izostavlja sada optuženu dr Andrić, i pored toga što vještaci iz Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu u svom nalazu, kako navodi porodica, posebno apostrofiraju iskaz i ponašanje dr Andrić, konstatujući da je „klinički neuvjerljivo i krajnje nevjerovatna tvrdnja da je oštećena prilikom otpusta iz bolnice bila dobrog opšteg stanja”.VJ.DAMJANOVIĆ
Tri propusta Višeg suda
Šoć je preuzeo gonjenje i kao supsidijarni tužilac podigao optužnicu protiv dr Andrić kod Višeg suda u Podgorici, 2. aprila prošle godine.
– Vanraspravno vijeće Višeg suda u tri navrata je odbilo da potvrdi optužnicu bez pravog uvida u spise predmeta i kompletno činjenično stanje, već vezujući se jedino na očigledno lažnu izjavu optužene date u svojoj odbrani, sračunatu s ciljem izbjegavanja krivičnopravne odgovornosti – podsjeća Šoć.
Apelacioni sud je ukinuo sva tri rješenja, dajući precizne upute i naloge Višem sudu za ispravku, koji tek u četvrtom rješenju potvrđuje optužnicu.
– Tako se nakon više od pet godina od smrti moje kćerke, neviđenih opstrukcija i brojnih skandaloznih postupaka nadležnih institucuja, prof. dr Andrić pridružuje svojim kolegama Obradović i Dupanović na optuženičkoj klupi – navodi porodica Šoć.
Skandalozno postupanje tužioca
Miladin Šoć je krivičnu prijavu protiv dr Andrić podnio 29. aprila 2014. višem državnom tužiocu u Podgorici. Slučaj je dodijeljen tužiocu Tomkoviću.
– Nakom sedam mjeseci Tomković, po meni očekivano, odbacuje moju prijavu, ali na zaista neočekivan i skandalozan način. Za isključivo pravna pitanja o obavezama dežurnog ljekara angažuje sudsko-medicinskog vještaka–obducenta Nemanju Radojevića, zaposlenog u KC-u, što zakon striktno zabranjuje jer je i optužena Andrić zaposlena u KC-u, a pritom pozivajući se na akte koji u momentu smrti moje kćerke nijesu ni postojali, već su doneseni dvije godine i tri mjeseca kasnije. Ništa manje skandalozno nije ni tumačenje obaveza dežurnog ljekara, jer postoji zakonsko stanovište da je ljekar krivično odgovoran na svakom mjestu i u svako vrijeme ukoliko ne ukaže potrebnu pomoć, a ovdje još i teže jer se radi o osobi u stanju neposredne životne opasnosti, a nije ukoliko se nalazi na svom radnom mjestu, odnosno klinici specijalizovanoj za liječenje i ukazivanje pomoći – navodi Šoć.
Portparol upućuje na sajt
Portparol Kliničkog centra Crne Gore Gorica Soković nije željela da komentariše potvrđenu optužnicu protiv doktorke Bogdanke Andrić i uputila nas na sajt Kliničkog centra kako bismo dobili njen broj telefona kojeg na sajtu nije bilo.