U Crnoj Gori imamo izborni sistem u kojem građani ne ostvaruju ustavno pravo da biraju poslanike i odbornike. Nijedan građanin Crne Gore nije ostvario ustavno pravo jer suverenitet leži na građanima, a ne na političkim partijama, ocijenio je u razgovoru za „Dan” prof. dr Đorđije Blažić. On je istakao da je izborni sistem u Crnoj Gori tako postavljen da se crnogorskim građanima uskraćuje ustavno pravo da biraju odbornike i poslanike, a umjesto toga im se servira da biraju partijske liste.
Kako je ukazao, upravo zbog takvih stvari, izbori koji se održavaju po sadašnjem zakonu nijesu ni opšti ni jednaki, niti se njima omogućava građanima da biraju odbornike i poslanike.
– Ustav ne govori o izboru partijskih lista, nego o izboru poslanika i odbornika. Iz tih razloga, odbornici i poslanici nemaju ustavni legitimitet. Oni jesu legalni formalnopravno, ali mi nemamo neposredne nego posredne izbore – istakao je Blažić, dekan Fakulteta za državne i evropske studije u Podgorici.
On je naglasio da su partijski organi preuzeli ulogu izbornih organa u Crnoj Gori, zbog čega većina građana i nije upoznata sa imenima na izbornim listama, niti mogu uticati na njihove promjene.
Kako je istakao, postoji još jedan razlog koji dovodi u pitanje legitimitet sistema, a to je D`Ontov model. Objasnio je da po tom modelu imamo sistem prelivanja glasova, što je još jedan izvor nelegitimnosti.
– U realnosti, imamo situaciju da partije koje su osvojile određen broj glasova i koje ulaze u parlament dobijaju više glasova nego što im pripada legitimitetom biračkog tijela, pošto se rasuti glasovi ostalih partija koje nijesu prešle cenzus prelivaju ka onima koji su prešli cenzus. Oni koji su ušli u parlament imaju svoje glasove, ali se njima dodaju, u određenom procentu, i glasovi onih birača koji nijesu glasali ni za jednu od tih stranaka – rekao je Blažić.
Prema njegovom mišljenju, to su dva najvažnija raloga za dovođenje u pitanje legitimiteta izbora i izbornog sistema.
– Izbori i predstavnička tijela nijesu legitimni, ali jesu legalni. Određene odredbe zakona koji reguliše pitanje izbora poslanika i odbornika u potpunosti su neustavne, upravo u smislu što birači ne ostvaruju svoje biračko pravo – ukazuje Blažić.
Po njegovoj ocjeni, pri sadašnjem stanju nije moguće realizovati nijedan pravno-politički model koji bi u cjelosti bio u skladu sa Ustavom jer je izborni sistem neustavan. Blažić je ukazao da se u smislu neustavnog Zakona o izboru odbornika i poslanika neposredno biraju političke partije sa izborne liste, a ne poslanici.
– To izbore u ustavnopravnom smislu čini neustavnim, a tako izabrane poslanike Skupštine Crne Gore praktično nelegitimnim. Samim tim, svaka odluka Skupštine je nelegitimna iako je ona samo formalnopravno zakonita, o čemu je i ranije bilo riječi. U tom smislu, svi državni organi i njihovi izabrani funkcioneri, osim predsjednika, nijesu legitimni ali jesu formalnopravno legalni jer ih je birala Skupšina Crne Gore u skladu sa svojim formalnopravnim ustavnim i zakonskim nadležnostima. Potrebno je, dakle, tu jasno napraviti razliku – naglasio je naš sagovornik.
Kako je dodao, tek kada se otklone grube neustavnosti u izbornom zakonodavstvu i kada se ono uskladi sa Ustavom Crne Gore iz 2007. godine i omogući izbor odbornika i poslanika neposredno od strane građana, kao u situaciji izbora predsjednika države, može se govoriti o legitimitetu i legalitetu državnih institucija i njihovih funkcionera. Sve drugo, kako je podvukao, ostavlja nas u okvirima neustavnog izbornog sistema.
Blažić je ocijenio da su prekompozicija na političkoj sceni i osnivanje novih partija opet doveli u pitanje i legitimitet, ali ne i legalitet Skupštine.
– Te nove partije nemaju svoj izborni legitimitet u volji građana jer nijesu ni postojale u trenutku izbora – zaključio je Blažić.
M.V.
Ne zna se ko utvrđuje spoljnu i unutrašnju politiku
Prema Blažićevim riječima, i pored svih napora, niko ne bi mogao da objasni ko utvrđuje unutrašnju i spoljnu politiku u Crnoj Gori. Po prirodi stvari, smatra on, to bi trebalo da bude parlament, ali u Ustavu piše da Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku.
– Mi smo u Ustavu Republike Crne Gore iz 1992. godine imali definisano da Vlada utvrđuje i vodi spoljnu i unutrašnju politiku. To je bilo jasno regulisano. S druge strane, u Ustavu Crne Gore iz 2007. godine navodi se da Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku. Ne piše ko je utvrđuje. Odgovor na pitanje ko je utvrđuje ostaje nam nepoznat, a to je nedopustivo – istakao je Blažić.