Država mora da radi svoj posao i da obezbijedi građanima miran život, poručeno je juče sa protesta „Za život bez straha” koji je organizovan u Podgorici. Organizatori skupa poručili su da su građani ugroženi ne samo zbog niskog standarda, već i zbog dešavanja koja su posledica nerada nadležnih državnih organa. Postalo je, kako su ustvrdili juče sa protesta, rizično izaći u lokal, pa i izvesti dijete u dvorište zgrade.
Omer Šarkić, jedan od organizatora protesta, istakao je da građane strah ne napušta još od devedesetih godina, kada su bili u strahu od rata.
– Taj strah, zamijenili su novi strahovi – strah od gubitka posla, javnih izvršitelja, računa i, ovih dana ponovo – strah za ličnu sigurnost i bezbjednost zbog bombaških napada i ubistava koja se događaju pred očima javnosti – poručio je Šarkić.
Naveo je i da stalno prisutan strah utiče na svakog normalnog čovjeka.
„Ljudi su depresivni i, osim što je broj ubistava u porastu, u porastu je i broj samoubistava. Država i vlast su u obavezi da svakom građaninu omoguće bezbjednost na javnom mjestu. I mi ne molimo vlast i institucije, naš zahtjev je ultimatum”, rekao je Šarkić.
Učesnica skupa Damira Kalač kazala je da su životi građana dovedeni do tačke da se bore ili za golu egzistenciju, ili za goli život.
– I kad krenete na kafu, imate samo dvije dileme – možete li uopšte da platite kafu, ili da li ćete sa te kafe izvući živu glavu – rekla je Kalač, navodeći da atmosfera na crnogorskim ulicama nije odmakla dalje od devedesetih.
– Na današnji dan, prije 26 godina, moja porodica je u Crnu Goru došla iz Mostara, bježeći od rata. Ovdje nismo našli rat, ali – nije bilo ni mira. Svih ovih 26 godina za nama svjedoci smo nasilja, brojnih nerasvijetljenih ubistava. Tih devedesetih, u pucnjavi u Bloku pet moj otac i sestra su pukom srećom izbjegli smrt. Ubistva su se, kao i danas, kao nedavno, i ranijih godina događala pred očima običnih ljudi. To ne može i ne smije biti naša budućnost. Građani, probudite se – kazala je Kalač.
Bojana Mišković pitala je nadležne da li je normalno da se mirno, nedjeljno, sunčano prijepodne u centru grada pretvori u histeriju i strah.
– Da li je normalno da se majke u panici sa djecom sklanjaju u ulazima i portunima, kako bi izbjegle zalutali metak? Nije normalno, ali je nažalost postalo uobičajeno. Postalo je naša svakodnevica – kazala je Miškovićeva.
Istakla je da se u prva tri mjeseca ove godine dogodilo 12 eksplozija, šest napada oružjem, da su povrijeđene četiri, a ubijene tri osobe, a da je rasvijetljeno jako malo slučajeva.
– Ovaj grad i država su sve samo ne bezbjedni za normalan život, jer institucije ne rade svoje posao. I da li ja sad kad izađem sa djetetom u šetnju trebam da strahujem za njegovu sigurnost prije svega – rekla je Miškovićeva.
Duško Vuković kazao je da se od ovakvog straha nema gdje bježati, već da je neophodno suočiti se sa njim. Jedini način za to jeste, kazao je, da građani traže od nadležnih da svijet nasilja i kriminala drže pod kontrolom u podzemlju, a nadzemne javne prostore sačuvaju za nas obične i normalne građane.
Organizatori protesta su kazali da država postoji zbog građana i da je u obavezi da obezbijedi sigurnost koju garantuje i Ustav Crne Gore.
M.V.P.


Smjene nijesu dovoljne

Miškovićeva je istakla da nije dovoljno što su direktor Uprave policije Slavko Stojanović i načelnik podgoričkog Centra bezbjednosti Jovica Rečević podnijeli ostavke.
– Neshvatljivo je da u 21. vijeku, u državi koju krasi prefiks demokratska, moramo da insistiramo od policije i tužilaštva da rade ono za šta su plaćeni od naših para. Nedopustivo je da živimo u strahu, nedopustivo je da ne smijemo djecu pustiti ispred zgrade da se igraju bez pancira, nedopustivo je da moramo napominjati i moliti institucije da rade svoj posao – kazala je Miškovićeva.