Knjiga Sarajlije prof. dr Esada Bajtala „Sevdalinka, alhemija duše” promovisana je i pred podgoričkom publikom u sali Dodest KIC-a „Budo Tomović”. O knjizi koja donosi zaključke drugačije od dosadašnjih kada je u pitanju sevdalinka govorio je i izdavač Goran Mikulić, prvi čovjek IK „Rabic”. Veče je vodio novinar Mirsad Rastoder, a obogatio mladi Zamin Berbić, svirajući saz i pjevajući sevdalinke. Promociju su organizovali Centar za očuvanje kultura manjina Crne Gore i Turistička organizacija Podgorice.
Bajtal, koji je dosad objavljivao sociološko – filozofsko – političko – antropološke studije, tri godine intenzivno se posvetio izdavanju ove monografije. Ono na čemu Bajtal insistira, jeste da je to posebna melo-poetska tvorevina, koja je jedini pravi izraz bosansko-hercegovačke kulture i tradicije. Naročito naglašava da se sevdalinka ne smije miješati sa onim što se danas pjeva pod šatrama, sa mnogo nepotrebnog neestetskog zavijanja.
Bajtal kaže da se sevdalinka formirala pod istočnjačkim, otomanskim uticajem. No, isto tako, iako i ne osporava, njen izvor nije htio tražiti u ilahijama i kasidama, muslimanskim duhovnim pjesmama. Kako ističe, sevdalinka je pjesma posebnih vrijednosti, filozofije života u kojoj je ljubav najveća vrijednost. Ako nema ljubavi, nema ni smisla, nema ni života. Ujedno, to je pjesma i apsurda, jer istovremeno, sevdalinka, kao „konkretni” izraz životne filozofije jednog podneblja, sadrži i bol i nemogućnost života bez bola. To je, kaže Bajtal, „radost koja boli”. Ujedno, sevdalinka je i pjesma koja izražava duboku ljubavnu čežnju, koja se najčešće nije mogla otvoreno iskazivati zbog socioloških ili religioznih stega.
- Ta alhemija duše, to prožimanje bola i radosti, a da ne možete razaznati gdje je što, to uživanje u bolu i radovanje koje boli, to je sevdalinka. To je njena strašna snaga, kako u književnoj formi, tako i u melodiji koja se uvijek mora približiti tekstu tako da dodaje novu vrijednost. Melodija je otvarala ono što jezik nije mogao da dokaže, ona je bila potisna snaga. Jer, unutarnja bol u jezičkoj ravni uvijek ostaje neizgovorena do kraja – kaže Bajtal. Sevdalinka u sebi sadrži i univerzalni antropološki kod, dodaje Bajtal, potkrepljujući to činjenicom da ljudi u različitim dijelovima svijeta, iako ne znaju naš jezik, emocionalno reaguju na nju.
„Sevdalinka govori život istine i istinu života”, naglašava Bajtal. Na kraju, Bajtal je dodao da se sprema i prošireno izdanje monografije, te da je „sevdalinka zadaća njegovog života”, koju treba zaštiti kao i svaki drugu vrijednost tradicionalne kulture.
- Jer kako se sevdalinka može slušati i pjevati cijeli život, tako se o njoj može i pisati cijelog života – kaže Bajtal.
Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
