Promocija zbornika „Genocid u Velici 28. jula 1944“, koji su priredili Gojko Knežević, novinar, i prof. dr Ranko Simonović, promovisan je u veličkom Domu kulture. Knjigu je štampao bjelopoljski „Pegaz”. Zbornik je nastao sabiranjem radova izložnjenih na okruglom stolu održanom prošle godine. Tema je bila „Obilježavanje 70 godina genocida u Velici”, odnosno sjećanje na zločin koji se dogodio 28. jula 1944. godine kada su SS i Princ eugen divizije pobile 428 žitelja kraja, uglavnom starce, žene i djecu.
- Potrudili smo se da ono što smo prošle godine na okruglom stolu pričali i što smo odradili na pomenu, da ukoričimo, da to postane dokument, da bude spomenik žrtvama i opomena da se ovako nešto nikad nikome više ne dogodi – kazao je Knežević.
Vlajko Ćulafić, novinar i književnik, istakao je, da, i ako su i okrugli sto i pomen bili posvećeni zločinu i žrtvama u Velici, ono što je tim povodom rečeno, a što se čita na stranicama ove knjige, nije ograničeno samo na ovaj atar i samo na ovaj zločin.
- Ovim zbornikom, pored veličkog genocida, dotiče se još izuzetno značajnih tema iz Drugog svjetskog rata, ali i prije i poslije njega, sve do bombardovanja Srbije i Crne Gore u zadnjoj godini prošloga stoljeća, te nasilja nad srpskom zemljom, baštinom i narodom na Kosovu i Metohiji. Stradala je Velika i Veličani u toku čitavog svog trajanja u neprestanoj i neustrašivoj borbi za slobodu i očuvanju svog nacionalnog bića i identiteta, ali stradanje u Drugom svjetskom ratu nadmašuje, i po obimu i po stravičnosti, reklo bi se čak i zbir svih dotadašnjih stradanja. Oni koji su pisali o veličkom pokolju često su navodili da je Velika treće selo u Evropi po broju civilnih žrtava u Drugom svjetskom ratu - poslije jednog sela u Češkoj i jednog u Ukrajini, pretrpjelo je najveći genocid –kazao je Simonović.
Istoričar Goran Kiković istakao je da želi kao istoričar da stvar nazove pravim imenom, onako kako se ona stvarno i desila.
- Nekoliko godina unazad bavio sam se problemom Velike i najteže mi je bilo da prihvatim zašto moj narod nije smio ništa da kaže o tom zločinu, o tom genocidu. Ko može reći da to nije bio genocid kad su u tom zločinu bili iskazani svi elementi genocida. Ubijani su starci, žene i djeca i uništavana njihova imovina, kako tu više ne bi postojali uslovi za život. Genocid je nešto što se organizovano, sistematski planira, da se jedan narod odnosno jedna etnička grupa sa određene teritorije uništi i za sva vremena satre. Dakle, planirano je da se izvrši genocid, što pored preživjelih svjedoči i to samo dešavanje – naglasio je Kiković.
U ime redakcije, predsjednik redakcionog odbora dr Simonović, kazao je da je Balkan vjekovima bio poprište ratnih sukoba koji su uzrokovali velika ljudska stradanja i zločine.
- Jedan od najvećih zločina dogodio se u Velici na dan Svetih Kirika i Julite. Tog kobnog 28. jula 1944. godine Velika je platila krvavi danak za viševjekovnu nepokornost za svoj ponos, za svoj slobodarski i pravoslavni duh. Nažalost, iz raznoraznih razloga do skorih vremena je prećutkivan zločin nad Veličanima, koji je srazmjerno broju stanovnika i vremenu egzekucije, uz pogrom Pivljana 7. juna 1943. godine, od istih fašističkih jedinica, smatran jednim od najtežih u Drugom svjetskom ratu na prostoru Jugoslavije, Balkana pa i šire – kazao je Simonović.N.V.