Slike i crteži polaznica i polaznika likovne škole „Treće doba“ iz Podgorice od preksinoć krase zidove galerije Muzeja grada Perasta. U postavci su radovi nastali tehnikama akvarela, pastela i akrilika na papiru, sa motivima pejzaža, figura i mrtve prirode, koji odišu ljepotom kompozicija, kolorita i vještinom likovnog izraza. Svoje vizure predstavljaju Ljiljana Đurović, Jasminka Bogićević, Maša Radovbić, Tanja Novaković, Ilija Rajković, Sanja Radonjić, Đina Đurišić, Jasmina Milekić, Danka Milić, Mirjana Perković, Tinda Bulatović, Lana Bulatović, Koviljka Spaić, ČedomilaIvanović, Snežana Jovanović-Đurašević,Zdenka Vujačić, Nataša Mrđenović-Raičević, Jasnas Kilibarda, Anđelka Ljumović, Nadežda Bulatović, Mirjana Perović, Mirjana Blagojević-Đurić, Gordana Jovanović, Slavica Radonjić, Marija Leković, Stanka Nikač i Biljana Kasalica.
Poezija je obilježila otvaranje izložbe, najprije stihovima Sanje Radonjić, koja je kazivala svoje pjesme „Pjesnička staza” i „Harmonija čula”. Citirajući stihove iz pjesme „Ako” Radjarda Kiplinga, otvarajući izložbu u prisustvu Aleksandre Simeunović, istoričarke umjetnosti i Andra Radulovića, direktora Muzeja Kotora, Jelena Međedović, slikarka i književnica iz Nikšića, istakla je ljepotu drevnog Perasta, koji „odiše patinom minulih vremena”, te u ime autorki slika, posvetila postavku Tripu Kokolji, čuvenom renesansnom slikaru, koji je „ovaj grad zadužio i u nasljeđe ostavio veliki broj likovnih radova izuzetne umjetničke vrijednosti“. Ovi radovi, nastali različitim tehnikama, nose jedinstvenu poruku i značaj.
- Različiti motivi, uhvaćeni u nekom trenutku, nekoj lokaciji ili kosmičkoj viziji, kao da su zahvalni svojim autorkama koje su im dale život i ovekovječile ih. A slika govori više od riječi, gdje prevodilac nije potreban i gdje posmatrač ima pravo na sopstveni sud i kritiku. U očima posmatrača ovi radovi izazivaju osjećaj za red i ljepotu, produbljuju čovjekova osjećanja, a kod samih autorki duhovnu nadgradnju i osjećaj velikog ličnog zadovoljstva. Istina, velika je zasluga njihove mentorke, uvažene gospođe Tinde, kojoj je najveća satisfakcija uspjeh njenih učenika što joj daje dodatnu energiju i inspiraciju da i dalje uspješno radi i stvara, istakla je Međedović.
Projekat Škole slikanja „Treće doba” krenuo je s radom 1997. godine uz podršku Fonda za otvoreno društvo, u saradnji sa Fondom PIO i Savezom udruženja penzionera Crne Gore - Udruženjem penzionera Podgorice. Među polaznicama (mahom su žene) ima onih koje su završile akademiju ili studiraju arhitekturu, ima i onih mlađe dobi, a među najmlađima je i gimnazijalka Lana Bulatović, unuka Tinde Bulatović, koja se priprema za likovnu akademiju. Gordana Jovanović, profesorka književnosti u penziji, članica je radionice već 15 godina, a svaki dolazak na čas crtanja i slikanja za nju je pravo zadovoljstvo.
- Dolazim raspoložena, a odlazim sa još ljepšim raspoloženjem, jer ovo je jedan dio ljepote koji i pružamo i dobijamo, kaže prof. Jovanović.
M.D.Popović
Blagodarnost Udruženju
- Radionica je aktivna od oktobra do maja, ljeti se polaznice raziđu. Jedanput nedjeljno se okupljamo u prostorijama Udruženja penzionera Podgorice, lijepo se družimo, puno radimo i svake godine priredimo završnu izložbu. Prvo napravimo postavku u Podgorici, onda je prenesemo u Odmaralište penzionera u Ulcinju, a već pet godina sarađujemo sa Muzejom grada Perasta, gdje zaokružujemo „malu turneju“. Kompletnu izložbu poklanjamo Udruženju penzionera Podgorice, s obzirom da nas ono u svakom pogledu podržava, kazala je Tinda Bulatović za „Dan”. Njene polaznice redovne su učesnice likovne kolonije koja se održava u sklopu Fešte kamelija u Stolivu i one u Ulcinju. Mnoge od polaznica, kada vremenom steknu vještine slikanja, odvajaju se od likovne škole i počinju da rade samostalno.