Tek mu je 21. godina a Damjan Čitkušev se sa velikom hrabrošću uhvatio u koštac sa dramom „Stolice” Ežena Joneskua, jednim od najzahtjevnijih tekstova u savremenoj književnosti. Ovaj mladi makedonski režiser, učenik poznatog i uglednog pozorišnog umjetnika Dejana Projkovskog, nije uzdrhtao pred Eženovim „Stolicama”, komadom u kome je slavni pisac i filozof smjestio sav apsurd svog, i našeg doba.
Na neidentifikovano Joneskovo ostrvo smjestio je mladu glumicu Blagicu Dimitrovsku, kojoj društvo prati takođe mladi, ali mnogo iskusniji Driton Vejseli. Nije se uplašio ovog čudnovatog teksta, na kojem su se oprobala velika rediteljska imena, i, jer, kako reče, Joneskove „Stolice” su aktuelne sada kao i kada su napisane, polovinom prošlog vijeka.
- Jonesko je veoma aktuelan. U njemu se prepoznaje savremeni čovjek, on može u njemu pronaći sve ono što ga opterećuje, pa ga baš zbog toga i tjera na razmišljanje i traženje promjene. Upravo iz tih razloga sam se odlučio za „Stolice” Ežena Joneska – objasnio je Čitkušev za „Dan”.
Aktuelnost, potraga za smislom sadašnjice i želja za promjenom motivisala je ovog reditelja da se odvaži i komplikovane uloge u Joneskoovom tekstu dodijeli mladim glumcima. Jer, mladima danas najteže, ili kako je to objasnio Čitkušev oni „nose najveći teret na svojim plećima”.
Činjenica da reditelj u 21. godini dobije povjerenje i da u nacionalnom teatru postavi tekst koji je svojevremeno zgražavao mirni malograđanski svijet, a artističku javnost zapanjivao do totalnog nerazumijevanja, izgleda da trenutno može da se desi samo u Makedoniji. Jer, kritike na račun zatvorenosti nacionalih teatara širom eks-Jugoslavije, koje su na ovom izrekli FIAT-u Brezovec, Žoldak, ne važi jedino za Mekedoniju. Za to su zaslužni, kaže Čitkušev, poznati pozorišni reditelji i pisci među kojima su Dajkovski, Slobodan Unkovski i Dejan Dukovski i plejada makedonskih glumaca, koji zahtijevaju i daju prostor mladima znajući da njihova snaga sa iskustvom daje dobitnu kombinaciju. Zato ovaj mladi reditelj nije naišao na nerazumijevanje kada je izrazio želju da radi „Stolice” Ežena Joneska.
- Teatar ne smije, po meni, da ima ikakve stege. Makedonski narodni teatar daje nam prostor, imamo apsolutnu slobodu. Imamo prostor za sve naše ideje – objasnio je Čitkušev.
Kao mlad umjetnik i čovjek koji radi u Makedonskom nacionalnom teatru ističe da je ova kuća zaista izrasla poslednjih godina u ozbiljnu pozorišnu kuću koja njeguje publiku, repertoar i mlade umjetnike i autore.
- Svi zaposleni rade u tom duhu. Bilo koji pritisak, posebno politički, odbija sa velikom snagom, zajednički – naveo je on.
Na neki način pozorište je oaza mira i slobode danas u makedonskom društvu, smatra on. Društvo koje poslednjih godina vri od različitih problema – političkih, ekonomskih, nacionalnih i nacionalističkih, možda se najbolje nosi sa svojom bremenitošću baš na sceni.
- Dokaz za to je, mislim, i ova moja predstava, dokaz za to je i Žoldakova „Elektra”, dokaz za to su sve predstave koje je makedonsko pozorište stvorilo poslednjih godina. Kad pogledate Makedoniju danas primijetite da je umjetnička sloboda zaista na visokom nivou – smatra Čitkušev.
Na čelo pozorišta u Makedoniji poslednjih godina došli su najbolji umjetnici ovog dijela Balkana i Evrope poput njegovog profesora Dejana Dajkovskog, i oni forsiraju pozorišnu umjetnost i njenu kritičnost, kazao je na kraju Damjan Čitkušev.
S.Ć.