Ljubitelji pozorišta u gradu pod Trebjesom, preksinoć su bili u prilici da na sceni Nikšićkog pozorišta pogledaju predstavu „Bilo jednom u maju”, za koju je adaptaciju i režiju uradio Goran Bulajić, a scenografiju Anka Gardašević. Kostime je uradila Jelena Đukanović, a muzika je autorsko djelo benda „Autogeni trening”. U predstavi igraju: Kristina Stevović, Gordana Mićunović, Nikola Vasiljević, Stevan Radusinović, Jovan Krivokapić, Miloš Pejović, Boban Čvorović i Nebojša Vulanović.
Ova savremena tragikomična drama Žoltana Požgaja, mađarskog pisca i reditelja, (izvorno „Lizelota i mjesec maj”), prema ocjeni reditelja Gorana Bulajića, reprezent je moderne fragmentarne dramaturgije.
– Riječ je o tzv. literarnom pozorištu koje hoće glumca i njegov artizam. Upravo na tim premisama je zasnovan autorski, teatarski proces, u ovoj predstavi. Bez totalnog glumačkog angažmana u svim nijansama, krupnim planovima, od smijeha do suza, ova predstava je skoro nemoguća. Od prve probe glumci su bili svoji na svome i radost glumačkog traganja se gradirala na novoj sceni Nikšićkog pozorišta, pa do premijere koja je bila u maju i prve i druge reprize sredinom juna ove godine – kaže Bulajić.
Ovo je praizvedba teksta, koji je nakon makedonskog, prvi put preveden na neki od južnoslovenskih jezika. Tekst se oslanja na iskustva svjetske dramaturgije i u njemu je, prema riječima Bulajića, mnogo „sofisticiranih elemenata mnogih pozorišnih klasika na jedan artikulisan, primjeren način”.
- Dobra scenografija, kostimi, muzika, dobar tekst, a prije svega ova predstava je glumačka priča od koje je ekipa napravila praznik glume, kazao je Bulajić.
Prema njegovim riječima glumci su, svako na svojoj poziciji, dali maksimum, a bez dobre glume i emocija nema dobrog pozorišta.
- Kristina Stevović u naslovnoj ulozi je u vrlo delikatnoj situaciji, kada ste sat i po na sceni, a drastično se mijenjaju okolnosti u dramaturškom i scenskom smislu. Uspjela je da iz lika maestralno izvuče cjelinu u svakom pogledu – kazao je Bulajić.
On je dodao da je riječ o fragmentarnoj dramaturgiji u klasičnom smislu, koja je vrlo moguća i realistična, u nekim dijelovima čak hiperrealistična, ali da su uspjeli da se „izbore za jedinstven stav u odnosu na tekst”.
Predstavu, rađenu u sklopu Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću, finansirali su Ministarstvo kulture i Opština Nikšić.L.N.
)){kind=small}
