Prevoditi, to na prvi pogled izgleda veoma lako, ali vremenom, shvatamo da dobar književni prevodilac nije običan reproduktivac. Tri vjernosti moraju biti svetinja za svakog književnog prevodioca: vjernost stilu, sadržaju i duhu jezika na koji se prevodi. To je svojim novim prevodom knjige „Čitam život svoj”, autobiografije Maje Pliseckaje, najveće balerine 20. vijeka, potvrdila Zagorka Zečević iz Herceg Novog, prevodilac sa ruskog jezika. Zečevićeva je poslednju deceniju i po od svijih 40 godina, koliko se bavi prevođenjem, posvetila Maji Pliseckaji i njenom suprugu, čuvenom kompozitoru Rodionu Ščedrinu. Na promociji knjige „Čitam život svoj” u dvorani „Park” u Herceg Novom, prestavljen je četvrti naslov o ovim sjajnim umjetnicima koji prestavljaju ponos ruske kulture. Zagorka Zečević je svojim sjanim prevodima približila publici ove naslove, koji se sada čitaju na srpskom jeziku.
Po riječima na promociji uzbuđene i ponosne Zagorke Zečević, sve je počelo 2000. godine, kada se upoznala sa Majom Pliseckajom (1925-2015), i kada joj je zatražila dozvolu za prevod njene prve knjige „Ja Maja Pliseckaja”.
- Uslijedio je njen poziv i saradnja je nastavljena. Bila je ispunjena toplinom, srdačnošću i ljubavlju. Tako je bilo sve do njene iznenadne smrti 2. maja. U međuvremenu prevela sam i njenu drugu knjigu „Trinaest godina kasnije”, te „Čitam život svoj” koji objedinjuje njen burni život i epopeju umjetnice koja je prošla pakao Staljinovog doba. Prevela sam i „Autobiograske zapise” njenog supruga Rodiona Ščedrina, velikog pjaniste i kompozitora – kazala je Zečević.
Ono što je Marina Cvetajeva u ruskoj poeziji to je Maja Pliseckaja u ruskom baletu.
- Željela sam ovim prevodom da obradujem Maju za njen 90. rođendan u novembru, ali smrt je bila brža. Ona se radovala svakoj knjizi na srpskom jeziku. Umjesto velikog slavlja održan je gala koncert podsjećanja na nju, a knjige prevedene na srpski biće čuvane u ruskom državnom arhivu, jer Plisecaja i Ščedrin, nemaju potomaka, pa su sve zavještali državi – kazala je ona.
Poznanstvo Zečevićeve sa Pliseckajom i Ščedrinom trajalo je 15 godina i, objasnila je ona, „obojilo je posebnim bojama njen život”. Nedavno je Zečević boravila u Moskvi kada je uručila knjigu „Čitam život svoj” Rodionu Ščedrinu.
- Maja Pliceskaja je kraljica baleta. Ona je tvorac sopstvenog stila koji je bio u svijetu prepoznatljiv. Zato mi je veoma drago što smo se ovdje u mom Herceg Novom okupili da obilježimo objavljivanje knjige koja uz odlično pripremene video zapise Vojislava Bulatovića prikazuje život Pliseckaje i Ščedrina. Čak su i dvije planete nazvane njihovim imenima, a i jedna vrsta božura je dobila ime po balerini – kazala je ona.
- Memoari počinju potresnom pričom o teškim vremenima u SSSR, u Staljinovo vrijeme. Na žalost, i politika je obilježila život Pliceskaje, koja je pripadala progonjenoj porodici, pa je njen otac nestao u Staljinovim čistkama. Sve je to ona izdržala i kao umjetnik pobjedila, ali ostali su ožiljci - zaključila je Zečević, koju je publika nagradila aplauzom.
,,Zečević je zbog prevoda ovih knjiga obogatila naše prevodilaštvo i potvrdila da je i prevodilac i prosvjetitelj”, kazao je direktor ove izdavačke kuće Petar Živadinović.
- Ovakva knjiga pokazuje da umjetnost i umjetnik kao što je Maja Pliseckaja može da pobjedi moćnijeg od sebe. Njen primjer pokazuje da veliki ljudi i umjetnici mogu da prkose svim moćnicima ovog svijeta. Život Maje Pliseckaje je život genijalne osobe. Umjetnici treba da usmjeravaju naše duše i živote, treba da težimo da politika, ekonomija i kultura budu usmjereni prema ljudskim potrebama - rekao je on.
Odlomke iz knjige „Čitam život svoj” čitala je Danijela Đokić. Z.Š.


U Labudovom jezeru 800 puta

Velika balerina je na sceni provela skoro 60 godina. Zečević je objasnila i ilistracije na naslovnici u knjige gdje se nalaze dve lepeze. One simbolizuju ono najljepše u njenom životu - crvena boja simbolizuje Karnet Ciganku, a bijela Labudovo jezero, koje je Pliseckaja igrala 800 puta, koji je najviše voljela da igra u Baljšoj teatru.