Izložba fotografija „Karakter” čuvenog britanskog fotografa Džejsona Golda, koja je preksinoć otvorena u foajeu Dvorane „Park”, uvela je u ovogodišnje Hercegnovske pozorišne aprilske svečanosti - HAPS.
Postavku, ovog nesvakidašnjeg umjetnika, koji se bavi fotografijom već 40 godina, objavljivanim u publikacijama Tajmsa, Gardijana, Independenta, Geti imidžis servisa, čini odabir od 24 crno-bijele fotografije koje su nastajale od 90-ih godina prošlog vijeka do današnjih dana.
Pokrivajući fotografskim aparatom izbijanje rata u Jugoslaviji Gold se zaljubio ne samo u Crnu Goru i Herceg Novi, u kojem trenutno živi, već i u jednu podjednako izuzetnu ženu Komsu Prijić. Valja podsjetiti i da je Independent angažovao Golda da 1995. godine prati i dokumentuje referendum za nezavisnost Kanade.
Izložbu je otvorio crnogorski režiser Momir Matović.
- U Bibliji odmah na početku piše... u početku stvori Bog, nebo i zemlju, a zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom. I reče Bog, neka bude svjetlost, i bi svjetlost. I, vidje Bog da je svjetlost dobra i rastavi Bog svjetlost od tame, i svjetlost Bog nazva danom, a tamu nazva noć. I, bi jutro i bi veče, i bi dan prvi. Od tog dana, svjedoci smo jednog čudnovatog životnog nukleusa, gdje se nevjerovatnom brzinom, smjenjuju svakolika čudesa, koju ti zraci donose, oblikuju, dodiruju nas ili nas mimoilaze – kazao je Matović. Treba imati veliku moć prepoznavanja simbola, pogotovo danas. Često nailazimo i na lakonski odgovor „Ama ja baš ništa ne vidim”, no, kako je kazao on, nisu svi takvi.
- Svjetlosni raspon, od jutra do tame, izdvojio je, a izdvaja i danas, jednu grupu ljudi, koja svojim duhom i vizuelnom nadarenošću, na poseban način posmatra, doživljava i izdvaja naizgled jednostavna dešavanja. Uz pomoć obične kamere obskura, fotografi diljem Zemljine kugle registratori su života, koji za trenutak promišljeno zastanu, a potom odmah idu dalje. Fotografija postaje svjetlosni otisak koji će vam najautentičnije sačuvati naizgled malu, životnu iskricu, a potom znatno kasnije, kada mi to hoćemo, približiti nam okruženje kojeg više nema, i koje se više ne može ponoviti. Gold sa svojim analognim foto aparatom, kao neki misonar, hodeći po svijetu, stigao je kod nas. Svakodnevno i neumorno izbjegava klasifikaciju umjetnika. Kao iskru iz svog znatiželjnog oka, iz dubine svoje duše, osjeća magiju ovog čudesnog mediteranskog pejzaža, svjetlosne mijene i oblike – istakao je Matović.
Džejson Gold se zahvalio Matoviću na lijepim riječima, ocijenivši da je upravo on njegova inspiracija. Kazao je da ne želi mnogo da govori, zato što to umjesto njega treba fotografije da urade. Izrazio je nadu da će publika uživati u njegovim fotografijama.
Gold je kazao da je veoma zadovoljan izložbom i reakcijama, što, kako je prokomentarisao, znači da su ljudi na pravi način doživjeli fotografije.
- Volim Herceg Novi i doživljavam ga kao svoj dom. Imam namjeru da u ovom gradu napravim studio. Ali, kada izađem u grad, posebno na Škver, učini mi se da je studio baš tu – kazao je Gold.
Izložio je fotografije iz različitih perioda svog života i putovanja po svijetu, pa tako novska publika može da vidi narednih dana i njegov rad iz 1998. godine, ali i od prije par mjeseci.
- Priča koja stoji iza svake fotografije je zapravo karakter. Neke od fotografija uramljene su zajedno zato što postoji snažna veza između njih. Kada slikam portrete, prva stvar koju uradim je da provedem neko vrijeme sa tim ljudima, kako bih uočio neku posebnost na licu koja oslikava duh i karakter. Nakon druženja ljudi postaju opušteni i omogućavaju mi da uhvatim taj poseban trenutak u kojem je sadržan njegov karakter, ono što čini suštinu njihove ličnosti – objasnio je Gold.
Upravo zbog takvog načina rada i doživljaja ljudi, okrenuo se analognoj fotografiji.

K.MATOVIĆ


Ljudi u fokusu

Posebna vrijednost Goldovih fotografija su ljudi na njima. Goldova fotografija nam na veličanstven način oslikava njihov duh i dar, kako je primjetio Matović.
- U Goldovom objektivu satkana je sva njegova kreativna percepcija, uz fluid nevjerovatne ljubavi i poštovanja prema motivu koji samo posvećeni fotografi mogu da osjete – kazao je naš režiser.