Predstavljanje romana ne mora se nužno kretati u okvirima zadatim ko zna kad, a koji podrazumijevaju statičnost aktera promocije, koji da bi dokazali nivo i ozbiljnost koja se od njih, takođe, očekuje, kreću se u manje ili više pretpostavljenim okvirima kritičko-akademskih izlaganja. Očigledno, takav pristup nije odgovarao mladom prozaisti Filipu Anđeliću koji je odlučio da svoj prvjenac, roman „Profil jedne pletenice“ predstavi publici u sali Dodest na drugačiji način. I, uspio je u svom naumu, gdje se i on, kao autor, aktivno, pored svojih drugova, uključio u dramsku inscenaciju. Slično nekom antičkom forumu, gdje svaki retor može da dobije priliku da iskaže ono što misli, ili gdje neka putujuća glumačka družina s publikom dijeli izvode iz djela najpoznatijih filozofa ili pisaca. Tako su i učinili Anđelićevi prijatelji Kristina Dedić, Aleksandar Drekalović, Stefan Boljević, Milena Jovićević, Zvjezdana Gojković, Kosta Mijušković, Milica Šćepanović, oslanjajući svoje govore na djela velikih mislilaca, na razmatranje velikih pitanja, pritom ne gubeći iz vida ni temu ovog romana, kao ni mogućnost da ovom prilikom istaknu i svoje kritičke stavove spram postojećih društvenih anomalija.
Roman „Profil jedne pletenice” prati tok života čovjeka čije se ime i ne spominje, koji je ujedno i narator, koji je sticajem okolnosti prikovan uz svoja invalidska kolica. Gledajući kroz prozor, on čitaocu priča o sudbini svojoj i svoje porodice… u vremenu sadašnjem, gdje se, kako kaže Anđelić, ništa ipak ne dešava slučajno kako nam se u prvi mah čini.
- Kada shvatimo uzroke onda imamo mogućnost da utičemo na posljedice. Uzrok mog romana je isti kao i njegova posljedica – život, ljubav prema životu, zaljubljenost u sve te slučajnosti koje se u životu dese i koje ga nerijetko u potpunosti promijene. I zbog toga se nadam da će se kod svakog od vas ko pročita moja roman javiti ista ta posljedica koja je bila uzrok njegovog pisanja, a to jeste – zaljubljenost u život – objasnio je mladi Anđelić publici što ga je podstaklo na pisanje ovog djela.
Naravno, i završna riječ pripala je mladom romanopiscu koji je istakao da se odlučio na ovakvu promociju kako bi uz pomoć svojih prijatelja I njihovih vještina I inspirativnih govora dokazao da je uprkos svemu u ovom svijetu vrlina još uvijek dostižna, moguća. Takođe, da se pokaže da postoje mladi i kvalitetni ljudi, da oni nisu još jedna izgubljena generacija. Na kraju, obratio se publici:
- Moj roman ne može promijeniti vas. Nijedna knjiga to ne može, to možete samo vi, i to pažljivim čitanjem i odabirom onoga što čitate. Ono što bi mi pričinilo zadovoljstvo bilo bi, kada biste čitajući moj roman proveli barem nekoliko minuta razmišljajući o sebi. Svi mi ovdje vjerujemo da bi svijet bio bolje mjesto ukoliko bi ljudi više razmišljajući o sebi i više mislili na druge, i pružili veću šansu drugima oko sebe – rekao je Anđelić, pozivajući prisutne da se prekinu koristiti odbrambenim mehnizmom - zatvaranja očiju pred nepravdom. Odnosno, da preuzmu odgovornost, i da ukoliko ne možemo promijeniti svijet, počnemo mijenjati sebe.Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
