Likovni sladokusci u Kotoru imaju privilegiju da uživaju u spektru različitih stilova, tehnika, vizuelnih poruka i vatrometu boja, kroz koje se na tradicionalnoj 11. izložbi Kotorskih vizuelnih umjetnika, otvorenoj u Gradskoj galeriji povodom Dana Opštine Kotor, predstavlja niz talentovanih umjetnika različitih generacija i senzibiliteta. U ovoj postavci izlažu slikari Milodarka Milatović-Stamatović, profesorka umjetnosti u Kotorskoj gimnaziji, Zoran Petrušić iz Risna, Marica Kuznjecov Boljević iz Budve, Romana Pehar iz Orahovca, te Nedeljko Simanić, Sarajlija koji sada završava studije slikarstva na FLU na Cetinju, a nastanjen je u Kotoru, zatim, grafičari Andrijana Ivanda Rocheux, koja živi i radi u Parizu, Đorđije Bato Boljević iz Budve, Jovana Pestorić iz Morinja, grafička dizajnerka Milica Golubović, koja sada živi i stvara u Beogradu, kao i Lana Bokan iz Kotora, jedina skulptorka zastupljena u postavci.
Umjetnike su pozdravili Tvrtko Crepulja, potpredsjednik Opštine, kao i Tatjana Kriještorac, galeristkinja.
Po ocjeni žirija u sastavu Sreten Nikčević, akademski slikar, Gordana Franović, istoričarka umjetnosti i Daliborka Kordić, slikarka, nagradu za najbolji likovni rad izložbe „Kotorski vizuelni umjetnici 2016” dobila je slikarka Dijana Lazović za sliku iz ciklusa „Dodiri”.
Dijana je rođena 1984. godine na Cetinju. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Milanu u klasi prof. Italo Brešana, imala je nekoliko samostalnih izložbi i učestvovala na više kolektivnih prezentacija. Živi i stvara u Budvi. U ovoj postavci zastupljena je sa dva njena rada iz ciklusa „Dodiri”, nastalog tokom 2016. godine: jedan je ulje na platnu dimenzija 80H100, a drugi, koji je nagrađen, je crtež manjeg formata, u kombinovanoj tehnici (tuš, pastelne boje i ugljen).
- S obzirom da radim i stvaram, nagradu nikako nisam očekivala, jer kad bih imala neka očekivanja, ta istinitost rada ne bi bila iskrena. Nagrada mi znači mnogo, prva ovdje u Kotoru, nakon par godina. Izuzetno zadovoljstvo, zahvalnost kolegama koji su odlučili da moj rad bude nagrađen. Uvijek me pokreću emocije, u kombinaciji sa bojama nastojim da to što vjerodostojnije prikažem, kaže Dijana za „Dan”. Stvara skoro svakodnevno, radi u tušu, pa radovi nastaju relativno brzo. Ističe da je crtež broj jedan u njenom stvaralaštvu, najviše ga voli jer odgovara njenom karakteru, upravo zbog te mogućnosti da brzo realizuje svoju ideju.
- Ciklus „Dodiri” zapravo je nadovezivanje na prethodni ciklus „Zagrljaj”. Dijana se i ovoga puta prepušta najtananijim emocijama koje nepogrješivo ocjenjuju koga volimo i ko nas voli. Ekspresivnost emocija izražena je bojom i svjedoči o ličnom doživljaju i značenju predstava za autorku. Fizičke i psihološke karakteristike portertisanih i njihove međusobne relacije ukazuju na sam proces nastajanja slika, dvostruka percepcija zapravo je dominanta ovog ostvarenja, obrazložila je Gordana Franović, koja je bila članica ovog žirija i 2012. godine, kada je posthumno nagrađena Marijana Žebeljan.
Dijana Lazović za sada nema svoj atelje, radi u kući, nekad i van Budve. O svom statusu ne razmišlja puno upravo zbog činjenice da je svakodnevno u procesu stvaranja.
- Ne trčim baš za nekim statusom, bitno je da sam ispunjena, da stvaram, to je, pored ostalih bitnih stvari u životu, prioritet, mada se ne mogu pohvaliti nekom prodajom. Radim svoje slike i crteže, a ponekad se javi i neka porudžba, ljudi koji su zainteresovani jave se da kupe, zavisi, par mjeseci imam, onda par mjeseci nema ništa, tako da je to sve neizvjesno, kaže Lazović.. Nastavlja da radi u ovom stilu i domenu istih emocija, prepuštajući da je istraživanje sopstvenim emocijama odvede ko zna gdje, da to, kaže, i za nju bude iznenađenje.
M.D.P.