Mlada likovna umjetnica Jelena Pavićević predstavila se postavkom skulptura i crteža-kolaža u galeriji „Centar”. Publika od preksinoć ima priliku da vidi njenih sedam skulptura koje su nastale prošle godine i ciklus crteža i kolaža „Aura impulsa”, nastali od 2014. do danas.
Zato što se radi o, kako kaže, dvije sfere istraživanja, na prvi pogled se čini kao da radove sa izložbe nije stvarala ista osoba.
- Kroz kolaže istražujem unutrašnjost, a kroz skulpture spoljašnjost. Sve je povezano, naravno, sa mnom, i sa mjestom okruženje, odnosno prirodom. Ovo je moja vizija sinergije životinja, ljudi, biljaka, osjećanja, misli. Sve se to kod mene ujedinilo i nastali su ovi radovi – objašnjava ona.
Na napomenu da se izgubila sinergija ta tri elementa mlada umjetnica naglašava da i proed nevesele situacije koja po tom pitanju vlada svijetom, svaki pojedinac negdje teži tom jedinstvu, samo neko uspije, a neko ne.
„Ja se trudim, ovo je moje sredstvo izražavanja”, ističe ona.
Voli svoju profesiju, ali nije sdigurna da je korisno biti umjetnik u Crnoj Gori danas.
- Super se osjećam. Volim svoj poziv, zaljubljena sam u njega, a što se tiče okruženje, jeste malo čudno. Ali, sve zavisi od nas, u suštini – misli ona.
Ova vajarka se poslije diplomiranja na FLU na Cetinju zaputila u Sarajevo, i upisala na akademiji u glavnom gradu Bosne i Hercegovine master studije. I njih je privela kraju.
- Samo mi ostaje da napravim izložbu. Cjelokupna postavka mi je ostala u Sarajevu, čeka me u ateljeu. Treba, dakle, da se dogodi ta izložba, a onda će skulpture doći u Crnu Goru – najavljuje ona.
Ističe da nema razlike kada je metod rada sa studentima i učenje u pitanju između ove dvije likovne škole.
- Nema razlike, to je univerzalno. Svuda se radi na isti način. Naravno, sve zavisi od umjetnika. Na njemu je sve. Po meni najbitnije je okruženje i priroda.
Svaki materijal istražuje studiozno. Ali, dodaje materijale sa dozom opreza, suptilno. Znači da nema velikih prelaza. Bitno joj je da je vjerna materijalu od kojeg je krenula i da u njegovom duhu svaki sljedeći materijal ima neku vezu – ili u simboličo, vizuelno.
U crtežu ste sabrali zanimljive materijale – vunu, kolaž, boje...
- U njima dosta mojih doživljaja, a jedan od njih je to da kad bi te skulpture oživjele, kad bi ih presjekli, kad bi osjetili to njihovo tkivo unutra, ovi crteži bi bili slika tog tkiva, tih ćelija. U suštini sve je vezano za djetinjstvo, za tu prvu energiju, za suočavanje sa prirodom, životinjama, emocije prve, sve je vezano za moju prvu energiju. Tako i civilizicaije – volim da ih istražujem, inspirativne su – kaže ona.
Mlada umjetnica učila je u klasama dva eminentna umjetnika – na Cetinju je studirala u klasi Milivoja Babovića, a u sarajevu kod Mustafe Skopljaka.
- Što se tiče metoda i načina ostalo mi je u sjećanju druženje, emocije, i poštovanje prema tim ljudima i njihovim djelima. Profesor Mustafa Skopljak više nije među živima. Samo znam da to nešto univerzalno su emocije, i poruka da čuvamo sebe, da istražujemo iz svog ugla, da ne dopustimo da nam neke stvari ne remete naš dar. Eto, to sam zapamtila – ističe ona.
S.Ć.