Ljiljana Habjanović Đurović autorka je 14 romana. Objavila ih je u tiražu većem od milion primjeraka. Na promocijama u zemlji i inostranstvu predstavljaju je kao „najčitanijeg živog pisca srpskog jezika” i kao „najuspješniju srpsku spisateljku u inostranstvu poslije 2000. godine”. Svoje knjige ne šalje književnim kritičarima kako bi pisali o njima i ne konkuriše za književne nagrade. U inostranstvu je dosad objavljeno 40 prevoda njenih knjiga na 15 jezika. Za knjige iz duhovnog cuklusa uručili su joj priznanja i mitropolit Ruske pravoslavne crkve u Moskvi i fratar katoličke bazilike Svetog krsta (Santa Croce) u Firenci. Orden Svetog Save dobila je na predlog počivšeg patrijarha Pavla, a Orden despota Stefana Lazarevića na predlog patrijarha Irineja. Jedini je pisac čije se knjige prodaju u crkvama, manastirima i knjižarama Srpske pravoslavne crkve, ali i Ruske pravoslavne crkve. Roman „Igra anđela” na italijanskom ušao je u biblioteku probranih knjiga Instituta pri Crkvi Svetog Nikole u Bariju. Knjige na engleskom dostupne su čitaocima širom svijeta preko američke prodajne mreže „Amazon”. A jedan festival stvaralaštva žena u Italiji za svoj moto ima citat iz „Ženskog rodoslova”. Priredila je pet zbirki duhovne poezije. Vlasnica je i glavna urednica izdavačke kuće koju je osnovala. Bila je producent, scenarista i narator u pet dokumentarnih filmova koji su snimani u srpskim manastirima. Filmove je dala besplatno na neograničen broj emitovanja svim televizijama u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj koji su hteli da ga prikažu, a prihvatilo ih je, kako koji, između 60 i 70 televizija.
Uvijek ističe da je za sve zahvalna Bogu i da je u svakom trenutku svjesna da je to što je dao njoj Bog isto tako mogao dati i nekom drugom, i da je ona te darove primila po milosti Božjoj, a ne po svojoj zasluzi.
● Nedavno ste se vratili iz Rusije, gdje ste održali dvije književne večeri. Kakve utiske nosite?
– Zaista je sve bilo izuzetno i nekako uzvišeno. Prva promocija održana je u Moskvi, u Gogoljevom domu. Sala je bila prepuna, a govorili su moj prevodilac Ilja Čislov, Nikolaj Burljajev, predsjednik Sveslovenskog umjetničkog pokreta „Zlatni vitez” i Vladimir Krupin, književnik i teolog. Burljajev i Krupin, osim što su istaknuti umjetnici, takođe su i članovi Savjeta za kulturu ruskog patrijarha Alekseja i predsjednika Vladimira Putina. Sva trojica govorili su izuzetno lijepo i nadahnuto, a potom sam duže od sat vremena odgovarala na pitanja čitalaca. Zaista čitalaca, i to je ono što je bilo najvažnije! Zamislite moju sreću kada ustane žena iz publike i kaže da je prvi put moju knjigu na ruskom pročitala prije osam godina, bila je to „Petkana”, i da od tada čita sve što se prevede. Ili kada počnem da potpisujem knjige, i vidim da neki posjetioci nose po tri ili četiri knjige. Ili kada jedna monahinja donese četiri knjige koje želi da pokloni manastiru u svom rodnom mjestu u Sibiru! Sjutradan, imala sam vrlo emotivno predstavljanje u Sergijevom posadu. A u samoj Trojice - Sergijevoj lavri, koja je duhovni centar Rusije, primio me je arhiepiskop Evgenije. Kao gost arhiepiskopa imala sam priliku i da obiđem manastirsku riznicu i da u njoj, među dragocjenim ikonama i zlatnim sasudima, vidim najveće blago – kožne papuče koje je prije sedam vjekova nosio najveći ruski svetitelj Sergije Radonješki. Potom sam se u Bogorodičinoj crkvi pomolila pred moštima Svetoga i stavila kraj njegovih stopala desetak buketa mirisnih ruža koje sam dobila na promociji.
● Na ruski jezik prevedeno je šest Vaših romana, čitaoci u Rusiji vole te knjige, prošlog ljeta u najelitnijoj ruskoj knjižari u centru Moskve Vaš roman „Ženski rodoslov” bio je „lider u prodaji”. Da li ste očekivali tu popularnost?
– U Rusiji je neko moje romane „okačio” i na piratske sajtove, tako da može da ih „skine” i preuzme ko hoće. I mada je to otvoreno kršenje prava i pisca i izdavača, ono u meni budi pomešana osjećanja, jer je istovremeno i potvrda popularnosti tih knjiga u zemlji u kojoj se godišnje objavi nekoliko desetina hiljada novih naslova.
A da li sam tu popularnost očekivala? Pošto znam da „čovjek snuje, a Bog odlučuje”, mogla sam samo da „snujem”. Odnosno, da se nadam.
● Nesporno svjedočanstvo o izuzetnoj naklonosti čitalaca, kakvo su kod nas nekada uživali samo Branko Ćopić, Dobrica Ćosić i Momo Kapor, vidljivo je već dvadesetak godina na brojnim književnim večerima i na sajmovima knjiga, posebno na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu.
– Da, na promocijama su pune sale, a na sajmovima su redovi čitalaca. Hvala mojim čitaocima za to! Oni daju smisao mom radu, a time i mom životu.
● I Vaš najnoviji roman „Onda je došla Dobra Vila” bio je najprodavaniji roman na prošlogodišnjem Beogradskom sajmu knjiga. Zašto je ta knjiga važna za čitaoce?
- „Onda je došla Dobra Vila” je porodična drama o bezuslovnoj ljubavi. Knjiga o tajnama i mudrosti, o moći i nemoći, o porazima i snazi majčinstva. Knjiga o duhu vremena u kome živimo. O borbi dobra i zla, koja se neprekidno odvija u našoj svakodnevici. U svakoj porodici i u svakom pojedincu. Ova knjiga mlade opominje da im slobodu mogu dati samo oni koji ih istinski vole i da svi ostali koriste obećanja o slobodi da bi ih zarobili. A roditelje podsjeća da uvijek moraju da znaju gdje je, sa kim i šta radi njihovo dijete.
● Nikada ne govorite o romanu koji pišete. Ali, recite nam šta čitate?
– Ne volim knjige koje služe da zabave, da razdraže, da se poigraju najnižim porivima čovjekovim, da izazovu lažna osjećanja, jer su same lažne i isprazne. Volim knjige iz kojih ljudi mogu da saznaju nešto novo, da se nauče pravim životnim vrijednostima, da se osnaže, da steknu duhovnu korist. I takve knjige preporučujem.
● Sve češće čujete lično, ali i od sveštenika, da su se neki ljudi okrenuli Crkvi i vjeri, neki odlučili da se krste, podstaknuti knjigama iz Vašeg duhovnog ciklusa. Kako se odnosite prema tome? Da li Vas to podstiče na još veću odgovornost?
– Zasluga za sva ova oboženja ne pripada meni, već junacima tih romana, i Duhu Istine koji me je nadahnuo da ih napišem. Inače, u svemu što radim, pa i u pisanju, vode me vjera, ljubav i nada. Odavno sam i svoj rad i svoj život predala Presvetoj Bogorodici. Želim, i molim se, da knjige koje pišem budu ljudima na duhovnu korist, a u slavu Hrista Boga, Njegove Prečiste Majke i vjere hrišćanske.
Mila Milosavljević
Knjige ispisane mudrošću srca
● Prije Moskve, imali ste promociju u Rimu. Zanimljivo je da su i u Rusiji i u Italiji o Vašim knjigama govorili ugledni teolozi i sveštena lica iz vrha Crkve. Kako to doživljavate?
– Promocija u Rimu održana je u Diplomatskom klubu Ministarstva inostranih poslova Italije. Predstavljen je roman „Ana Marija me nije volela”, koji je moja peta knjiga objavljena na italijanskom jeziku. O knjizi je, između ostalih, govorio i monsinjor Vićenco Palja, vrlo ugledan i značajan čovjek u Vatikanu, koji je i sam pisac, ali i izabrani kirograf pape Franje. Prisustvo i učešće sveštenika, vladika i teologa na književnim večerima u inostranstvu, ali i u Srbiji, Crnoj Gori, Srpskoj, doživljavam kao veliku čast i milost Božju. A prisustvo katoličkih crkvenih velikodostojnika još i kao potvrdu da su te knjige, baš kao što je rekla italijanska pjesnikinja Anđela de Leo, „ispisane sa mudrošću srca i ispunjene ljubavlju Božjom”.
Omaž mom crnogorskom ženskom tragu
● Radnja romana „Onda je došla Dobra Vila” djelimično se odvija u Crnoj Gori, u Kotoru. Šta je Crna Gora za Vas danas?
– Isto što i uvijek – moja voljena prapostojbina. Zemlja mog veličanstvenog i čemernog ženskog rodoslova. I to niko i ništa ne može da promjeni. Jer ta je ljubav iznad svih okolnosti.
● Vaš roman „Ženski rodoslov” preveden je na 10 jezika i istovremeno je najčitanija knjiga u regionu u poslednjih 20 godina. Šta je ovaj roman značio za Vas i kako ste doživjeli slavu koju Vam je donio?
– Taj roman je, prije svega, moj dug pretkinjama, omaž mom crnogorskom ženskom tragu. Ali, zahvaljujući njegovoj velikoj popularnosti, usudila sam se da napustim siguran posao (bila sam urednica u tada prestižnom magazinu „Duga”) i redovnu platu, i da se potpuno posvetim književnom radu. Da nije tako bilo, svakako ne bi bilo onih zahtjevnih knjiga iz duhovnog ciklusa, jer uz posao u novinama ne bih imala ni vremena ni snage da ih napišem. A slava? Slava je relativna i varljiva. I iskušenje više u ovom svijetu punom zamki lukavoga.