Koristeći motive bajke Hansa Kristijana Andersena, reditelj predstave „Dnevnik ružnog pačeta”, Tonio De Nito je jezikom pozorišta, plesa i muzike, istražio različitost, identitet i integraciju osobe sa posebnim potrebama u ekipu glumaca trupe „Factory Transadriatica” iz Lećea. U saradnji sa „TIR Danza”, ravnopravno sa profesionalnim glumcima na sceni se pojavila glavna junakinja Frančeska De Paskvale, djevojka sa Daunovim sindromom, koja je kroz ovaj umjetnički proces ispričala sopstvenu priču o tome kako je otkrila da različitost može da bude ključni i najvredniji momenat u pronalaženju svog mjesta pod suncem. „Ožiljke koje sakupimo tokom života ne bismo trebali skrivati, već veoma cijeniti”, poručuje reditelj Tonio De Nito, koji je kroz sjajnu koreografiju Anamarije De Filipi, u živopisnoj scenografiji Roberte Dori Pudu i pod čarobnom rasvjetom dizajnera Davida Arsenija, dočarao priču o različitome od njegovog rođenja i odbacivanja porodice, preko zlostavljanja u školi i prvog posla, do neočekivane i tužne ljubavi, užasa rata i lova, sve do suočavanja sa samim sobom i svojom osobenošću. Pored Frančeske igrali su i Ilaria Karlući, Fabio Tinela i Luka Pastore. Publika je reagovala pljeskom na svaku tananu nit lijepih osjećanja, a na licima odraslih mogla se primijetiti i po koja suza. Jake emocije preplavili su i glavnu glumicu nakon predstave, što nije promaklo publici.
- Prelijepo je iskustvo raditi sa osobom kakva je Frančeska, drugačije i neuobičajeno. Kotor je prepun djece, atmosfera vrlo inspirativna, a naša izvedba je vrlo emotivna i publika je dobro reagovala. Djeca su pratila šou u tišini, skoncentrisana, sa lijepim osjećanjima, što je za sve nas predivno iskustvo - kaže reditelj Tonio De Nito za „Dan”.
Ovu predstavu igraju po cijeloj Italiji, obilaze škole i vaspitavaju djecu da prihvataju različite od sebe. Ova predstava je „mlada”, nastala je prije godinu dana, prvi put nastupaju sa njom van Italije. Trupa postoji seedam godina, a iza sebe imaju šest predstava, u kojima uglavnom na novi način obrađuju klasične dramske tekstove.
Trupa „Factory Transadriatica” je sa ljudima iz Crne Gore, Makedonije, Srbije i Bosne i Hercegovine realizovala pojekat „Balkanika”, praveći prvu predstavu koju je režirao De Nito. U oktobru namjeravaju da sa njom izađu na međunarodni festival u Bukureštu i u novembru na festival u Italiji.M.D.P.
ANKETA
Jezik teatra razumiju svi
Jelena i Nikola Kažanegra:
- Vrlo poučna predstava. Pošto govorim italijanski, pričala sam sa glavnom glumicom koja je toliko plakala od sreće, rekla mi je da je cijeli nastup doživjela previše emotivno. Pratim koliko god mogu zbog sedmogodišnjeg sina Nikole, koji je najmlađi član Dječjeg žirija, pa eto idem sa njim da mu objasnim neke teme. Ima tu nekih apstraktnih stvari, trudim se da mu to što više približim.
Sara Radonjić:
- Mnogo mi se svidjela ova predstava, pogotovu zbog glumaca i kako su je dočarali. Najviše mi se dopala gluma, to što su igrali više uloga bilo je fenomenalno. Bilo mi je žao ružnog pačeta, previše ružnih komentara od njegove porodice, braća, sestre. Nije bilo riječi, ali dok se igra shvatate smisao.
Maja, Ksenija i Nora:
- Bila je super predstava, i za djecu i za odrasle. Najviše mi se dopala poruka da ne treba odbacivati različite, nego ih prihvatati, to je jako tužno. Vizuelno je bilo jako lijepo, baš sam pod utiskom. Možda je ovo najbolja predstava do sada.
M.D.P.
)){kind=small}
