Povodom 125 godina od rođenja Ive Andrića izdavačka kuća „Laguna” objavljuje ekskluzivno opremljeno kapitalno djelo koje objedinjuje sve priče našeg nobelovca koje je objavio za života u jednoj knjizi.
Priče su date hronološkim redom, počev od prve, „Dan u Rimu”, iz 1920. godine, u kojoj je Andrić našao sopstveni i prepoznatljiv književni izraz, do poslednje, „Ranjenik u selu”, iz 1971. godine.
Iako u istoriji naše književnosti Andrić slovi kao vrhunski romansijer, moglo bi se reći da jezgro njegove književne umjetnosti jeste upravo priča. To svakako ne treba da čudi jer od 1920. do kraja života, za više od pola vijeka svog plodnog stvaralačkog rada, Andrić je napisao više od stotinu priča koje se mogu uvrstiti u svaku antologiju svetske priče. Bilo da pripoveda o bosanskim Muslimanima, Turcima i Jevrejima, o ženama, gradovima ili fratrima, o neobičnim likovima koje je upoznao ili zamislio u Sarajevu, Višegradu ili Beogradu, Andrić sa neodoljivom ironijom, prepoznatljivim i jedinstvenim stilom uspeva u svojim pričama da čitaoca uvek iznova, kako je sam umio da kaže, „iznenadi nečim poznatim”.
U govoru pod nazivom „O priči i pričanju”, koji je održao prilikom primanja Nobelove nagrade u Stokholmu 1961. godine, Andrić će sam sublimirati svoj pripovjedački kredo.
„Pripovjedač možda priča sam sebi svoju priču, kao dijete koje pjeva u mraku da bi zavaralo svoj strah? Ili je cilj toga pričanja da nam osvijetli, bar malo, tamne puteve na koje nas često život baca, i da nam o tom životu, koji živimo ali koji ne vidimo i ne razumijemo uvijek, kaže nešto više nego što mi, u svojoj slabosti, možemo da saznamo i shvatimo”.
S.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.