Prva knjiga iz trilogije o ratnim i posleratnim vremenima na našim prostorima generala Blagoja Grahovca, „Glasovi iz gluve sobe”, od juče se može kupiti iz dan širom Crne Gore.
General Grahovac u ovom svom svjedočanstvu iz ratnih štabova devedesetih pruža čitaocu objektivan pogled s na događaje i istovremeno uživanje kao u nekom ratnom trileru. Kroz splet ratnih zbivanja gdje je sitina prva nastradala, a domaće i međunarodne igre dosezale razmjere tragične farse, pisac usportavlja vertikalu čovječnosti i vojničke časti, iznoseći na svetlo dana mnoge nepoznate pojedinosti i nepočinstva moćnika i gospodara rata.
Kako je u predgovoru za svoju knjigu anveo general Grahovac, svaka vojska na svijetu i sve vojne jedinice od puka pa naviše imaju svoju „ćoravu sobu”, ili „gluvu sobu”.
„To su one sobe u kojima se izrađuju i u njima čuvaju ratni vojni planovi. Te sobe su bile, a i danas su, pune mistike. Kako i ne bi bile kada u njima svaki papir nosi oznaku „vojna tajna – strogo povjerljivo”, ili „državna tajna – strogo povjerljivo”. Tamo gdje ima mistike ima i straha, pa i bauka”.
I dok u državama koje u svojoj politici imaju osvajačke ambicije, ima logike za takvu tajanstvenost i mističnost, u onima koje vode miroljubivu i odbrambenu politiku za tako nečim nema potrebe”, navodi on.
„Šta se onda krije iza tolikih vojnih i državnih tajni? Najčešće se prikrivaju lična nesposobnost, protivzakonite i nemoralne radnje, pa čak i gluposti. Vojska, vojne jedinice i pojedinci trebalo bi sve da rade na osnovu zakona, pravila i uputstava. Sve su to javna dokumenta. Čemu onda tajnovitost? Civilna i parlamentarna kontrola nad vojskom je najveća garancija da će vojska biti sistem naoružanih, a zadovoljnih pojedinaca. Takav sistem će uvijek odgovoriti svojoj namjeni”, navodi general.
„Svako štivo sa kojim se čitalac susretne može mu biti dopadljivo ili nedopadljivo. To će biti sudbina i ove knjige. U tom smislu, nemam bilo kakva očekivanja. Pošto sve, „Glasovi iz gluve sobe” ili skoro sve što je u knjizi navedeno ima živog svjedoka ili pisano svjedočanstvo, mene kao autora ove knjige će zanimati šta od navedenog možda nije tako kako je u knjizi navedeno po mjestu, vremenu, nekoj radnji ili postupku, učesnicima i svjedocima.Argumentima valja sve to uporediti dok su učesnici i svjedoci događaja živi, a arhiva i dokumentacija postoje. Knjiga, sasvim namjerno, nije strukturirana po hronologiji događaja. Zbog dinamike impresija u čitanju, naravno. Sve ovo je veoma važno zbog istorije, jer grešni ili ostrašćeni ljudi vole da je iskrivljuju. Nažalost, to se nerijetko i radi”, poručuje on.
S.Ć.
Opremljenost, obučenost, motivacija pojedinca
Moć svake vojne jedinice i vojske u cjelini se zasniva na zbirnoj moći tri snage: na snazi opremljenosti; snazi obučenosti; na snazi lične motivacije pojedinaca, te međusobnog vojničkog drugarstva u jedinici. Ova treća snaga je presudna u mjerenju ukupne moći svake vojske, piše on. Ta dimenzija bi morala biti najtransparentnija i od viših nivoa komandovanja najviše praćena. U svim vojskama na Balkanu upravo je to i najproblematičnije.
„Nepravde, urušen sistem vrijednosti, političko-partijski i srodnički nepotizam, te socijalna nesigurnost urušavaju lični moral vojnika, što direktno utiče na snagu vojničkog drugarstva”, piše general Grahovac
)){kind=small}
