Mladi francuski dirigent Mark Korović, koji će od naredne sezone biti na čelu Crnogorskog simfonijskog orkestra, preksinoć na koncertu u CNP-u, pokazao je domaćoj publici i znalcima smjer kojim će raditi sa našim ansamblom. Biće to raskid sa tradicijom muziciranja koji se gaji u istočnoj Evropi (a koju smo i mi na ovim prostorima prihvatili), u skladu, kako je rekao, sa zemljom gdje je rođen i obrazovan. Zahtjevni repertoar koji smo čuli – Betovenova „Eroika” i Štrausov Koncert za hornu i orkestar u Es-duru, bio je drugačiji, gromoglasniji, brži, energičniji.
– U istočnoj Evropi postoji tradicija na koji način se muzika izvodi. Ali, ja sam rođen u Parizu, studirao sam u Njemačkoj i imam vlastiti, drugačiji način na koji stvaram muziku. Izgleda da sam prekinuo s jednim dijelom dosadašnje tradicije, ali u pozitivnom smislu. Ne kažem da su sve tradicije loše, ali ovo je mlad, energičan orkestar i mislim da možemo da radimo u tom pravcu. I to je dobro. Uostalom, i oni su odlični muzičari. Koroviću, dirigentu koji dio porijekla duguje Crnoj Gori, koncert u CNP-u bio je četvrti susret sa našim orkestrom. Ističe da je ovog puta akcenat stavio na repertoar. Kako je naglasio, ovaj program je odabrao da pokaže koliko je orkestar napredovao. A, dirigent u nekoliko orkestara u Francuskoj i profesor dirigovanja, smatra da je Crnogorski simfonijski orkestar i te kako napredovao.
– Betovenova „Eroika” je jedna od najvećih i najdužih simfonija – traje čak 50 minuta, mada publici to izgleda kao da je prošlo 25. Ali, to je 50 minuta strahovite muzike. Dakle, izabrali smo ovakav program jer smo željeli da napravimo i pokažemo napredak sa orkestrom. Što se više susrećem s ovim ansamblom to u njemu vidim više potencijala. Svi su učinili veliki napredak. Bili su fokusirani i puni energije – ocijenio je on.
Korović ističe da gudači pokazuju zavidan potencijal, koji želi da istakne, a kompozicije poput Betovenove „Eroike” i Štrausovog Koncerta omogućavaju da se energija iznese na vidjelo. Dirigent smatra da je postignut napredak i kad je zajedničko djelovanje svih članova orkestra u pitanju.
– Slušali su jedni druge, i tako i jedni i drugi proizvodili isti zvuk i išli u istom pravcu. Mislim da je to cilj svakog orkestra. Sada već dvije godine dolazim ovdje i radim sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom, a dolaziću još više. I već sada se vidi i čuje napredak ovog orkestra – kaže on. Loša akustičnost dvorane u CNP-u Koroviću jeste problem, no, po njemu, to nije razlog da se čuje napredak orkestra. Kaže, „zadatak dirigenta je da je koristi na najbolji način na koji je to moguće”. I slovenački hornista Boštjan Lipovšek, koga smo imali priliku da upoznamo prije nekoliko godina, kada je je nastupio na „A tempu”, ističe da je Crnogorski simfonijski orkestar mnogo napredovao od njegovog prethodnog nastupa. Ocjenjuje da je dobro kada se oslanja na sopstvene snage, pa ga raduje da vidi mlade domaće muzičare u sastavu orkestra.
– Orkestar je preskočio nekoliko nivoa. Mogu da kažem da je neko dobro organizovao, vodio, i rukovodio cijelom tom pričom. Po mom iskustvu pare nemaju mnogo veze sa muzikom – možete imati neograničena sredstva i dovoditi muzičare iz cijelog svijeta, ali to nema nekog smisla. S obzirom da sam godinama učesnik radionice za duvače u Tivtu, lokalna scena malo mi je poznatija. I vidim da su nekad dječica koja su dolazila na ljetnju radionicu sada u orkestru. I naši studenti iz Ljubljane sjede sada u orkestru, a domaći su ljudi. Znači, sve to ima velikog smisla, orkestar je stvarno narastao – ocjenjuje jedan od najpriznatijih hornista u Evropi. Lipovšek nije krio zadovoljstvo i saradnjom sa Korovićem. Prije svega, smatra ga iskrenim muzičarem, punim energije.
– Donio je stil koji je u svijetu već poznat. U Jugoslaviji je bilo sve ulickano, mislilo se samo na to da se ne pogriješi, ali se sviralo bez ikakve drskosti. A, on je sve to porušio. E, tako treba! Nema Betovena bez drskosti, bez hrabrosti, pogotovo kad je „Eroika” u pitanju, i nema bez sforcata, bez gromova i bljeskova koje smo večeras vidjeli – kazao je Lipovšek.
On je siguran da je naš orkestar na pravom putu. I, kako kaže, to je velika čast i veliki luksuz za malu zemlju kakva je Crna Gora.S.Ć.


Vjetar u leđa

– Dolazim iz, takođe, male zemlje, i možda smo mi malo bliži centrima od vas, ali to nema nikakve veze, svejedno se stalno borimo sa time da tako mali održimo standard i pređemo crtu iznad standarda. A, svaka umjetnost je iznad standarda. Umjetnost nije stvar egzistencije – kaže Lipovšek. On dodaje da će orkestar dobiti vjetar u leđa kad bude gotova koncertna dvorana.
– Od srca želim da se to dogodi što prije. Treba izdržati još malo. Stvarno želim da orkestar dobije svoju salu, sa dobrom akustikom. I onda ćete tek vidjeti pravi zvuk ovog orkestra – kaže Lipovšek.