Povodom značajnog jubileja 170 godina „Gorskog vijenca”, na dan rođenja Petra Drugog Petrovića Njegoša, 13. novembra, ljubitelji pisane riječi moći će, uz dnevne novine „Dan” da kupe ovu svojevrsnu crnogorsku bibliju po cijeni od 3.99 eura. Izdavač ovog vrijednog i neprolaznog djela je „Obodsko slovo”.
U eseju iz 1947. „Večna prisutnost Njegoševa” - Andrić ističe: „U našim putovanjima po svetu i po knjigama, Njegoš nas nikad nije potpuno napuštao. U trenucima kada smo mislili da smo najdalje od njega, on bi se odjednom pojavio, ne kao priviđenje, nego kao živa snaga, kao glas krvi i stvarnosti koja postoji i dejstvuje i kad nevidljiva ćuti”.
Bilo koji stih „Gorskog vijenca” da se izdvoji i razmatra rezultira dualističkim odnosom: neprestana borba duše i tijela, dnevi s noćima, mora i brjegova, zime i topline, živine s živinom, vjetra s vjetrovima, čovjeka sa čovekom, narodi s narodima, dusi s nebesima...
„Zbog čega dolazi do borbe neprestane, do neprekidnih sukoba? Zbog vječite neravnoteže duše i tijela: `Koleba se duša u tijelu!`. Otuda je i sav Njegoš postao najveća kolektivna svojina sveg naroda, najbliži i najprisniji rod, neko ko je kompleksnost duhovnog narodnog iskustva uobličio i prenio u više sfere, u poeziju”, bilježi pjesnikinja Milica Kralj.
Njegova pjesnička misao je i danas živa, i danas u službi i sledbenika ali i onih koji pokušavaju da u njoj pronađu razloge negiranja, falsifikata i krivotvorenja. Njen značenje uvezuje u jedna neroaskidivi vijenac i davnu prošlost (koju je s nemalim zanosom slavio, a kudio nevjeru i izdaju) i sadašnjost koju je itekako markirao, ali i vrijeme koje tek dolazi, smatra ona.
I sam Andrić je isticao Njegoševu, do dana današnjeg, neprevaziđenu duhovnu energiju: „On je duhom genija, kakav je nesumnjivo bio, obuhvatao ne samo `zemaljski sajam nesmisleni`, nego sve vidimo i nevidimo, proničući u tajnu postanka i smisao svijeta i sudbine svih stvorenja. On je za najsitnije stvorenje kao i za najudaljeniju planetu bio vezan čvrstom vezom `svete simpatije`, koja u stvari i drži vasionu i ravnotežu u njoj. On je istoriju vasione volio da zamišlja kao trajnu borbu svjetlosti i mraka, u kojoj Bog, tj, svjetlost, neprestano pobjeđuje i napreduje, dok jednom ne dođe čas kada će mraka potpuno nestati, kad će sve, sve bez izuzetka, biti svjetlosno i srećno jednom zauvijek”.
Njegoševi brojni savremenici bili su zadivljeni njegovom naočitom pojavom, a još više njegovim pjesničkim darom. U Beču, u stanu Vuka Karadžića, Njegoš je susretao mnoge znamenite ljude. Jedan od Vukovih dragih gostiju bio je i mladi novinar Ibro Tkalac, zadivljen pošto je vidio prve otiske „Gorskog vijenca”, pričao je Vladici o svom školovanju po evropskim gradovima. Njegoš mu je odgovorio: „Šta bih ja dao da mi je takva sreća mogla u dio pasti! Jer šta sam ja mogao naučiti u jednoj Crnoj Gori?”
– Ja bih, Svjetlosti – odgovorio mu je Tkalac – promijenio sve naučeno za tako veliki pjesnički dar kao što je vaš. Učiti se može koliko god nam u glavu ide, ali veličina i izvornost duha stoje mnogo više od onog što nam učenje može dati.A.Ć.
Nesuđeni praznik
Podsjećamo, prošle godine je Bošnjačka stranka spriječila proglašenje 13. novembra za državni praznik povodom rođenja Petra Petrovića Njegoša. Vlada je iz skupštinske procedure povukla izmjene Zakona o državnim praznicima, kojima je predviđeno da 13. novembar, dan rođenja Petra Drugog Petrovića Njegoša, bude državni praznik.