Na neuobičajen način komunikacije s domaćom publikom odlučila se likovna umjetnica Adrijana Gvozdenović, koja trenutno boravi u istraživačkom centru „a.pass” u Briselu na naprednim studijama performansa i scenografije.
Gvozdenovićeva je u galeriji „Klub” Centra savremene umjetnosti Crne Gore hepeningom označila početak izložbe „Razstava”. Naime, „postavku” ovog njenog samostalnog predstavljanja činile su torte na kojima su bili printovi njenih radova – grafika s temom pejzaža. I dok su zvanice iz ruke umjetnice dobijale parčad torti, i kušale i sladile se ovom „umjetnosti od marcipana”, dotle je fotograf Ognjen Kračković snimao i fotografisao, dokumentovao što se dešava. Potom, će zajedno s Gvozdenovićevom izabrati tri fotografije koje će biti postavljene u galeriji „Klub”, a koje se mogu pogledati do 30. novembra. Izložbu prati i katalog u kojem umjetnica dokumentuje gdje su završile njene grafike – pejzaži, kod kojih kolekcionara – pojedinaca, firmi, institucija, a koje je publika u galeriji preksinoć „pojela”. Uz to, izložbu prate i tekstovi Nataše Nikčević i Milene Pejović.
Kako je uz izložbu najavila i objasnila Gvozdenovićeva polazište za ovu izložbu je izazov da predstavi trenutna promišljanja u umjetnosti, a s osvrtom na njenu prvu samostalnu izložbu 2011. u Perjaničkom domu, takođe galerijskom prostoru CSUCG. Pritom, dodaje ona jedini trag izložbe koji ostaje čini se da je katalog.
Izložbu „Razstava” kako je rekla, producirala je njena majka Dragica Gvozdenović, a njene prijateljice i „Marina torte i kolači” su sponzori. Izložbu je proglasila otvorenom umjetnica Teodora Nikčević.
Zašto je odlučila da svi probaju dio njene umjetnosti kušajući tortu, upitali smo umjetnicu da bi „odgonetnuli” njemu umjetnost.
- Moja ideja je bila da otvaranje izložbe kao najsvečaniji momenat akcentujem, hiperbolizujem. No, kako mi se učinilo da bi moja majka to mnogo bolje učinila od mene, ona je dobila ulogu organizatora, i zato su tu bile i torte. A, mislim je moja umjetnost sve ono što je slijedilo i prije, i tokom, i što će biti nakon otvaranja, sve komunikacija. Torte su samo tu medijum za razgovor – objašnjava ona.
Objasnila je i zašto je odlučila da u ovom katalogu dokumentuje gdje su sve završili njeni radovi.
– Veoma mi je drago što ti radovi nisu više sa mnom. No, ovaj katalog dokumentuje i na koji način kod nas funkcioniše tržište umjetninama. I mislim da pokazuje našu specifičnost, jer mi nemamo privatne galerije, mi nemamo tržište. To je i dokaz kako umjetnici žive, kako institucije tretiraju umjetnost i umjetnike, i kako je to jedna čudna pozicija. I u Briselu umjetnici nemaju neki ekstra status, ali su tamo neke stvari ipak drugačije postavljene. Možda je kod nas nekad bilo drugačije – kaže Gvozdenović, ostavljajući nam tako za kraj pitanje da li je umjetnost i koliko ”slatka”.Ž.J.
Umjetnost treba interakciju
Na pitanje zašto je izložbu naslovila „Razstava”, i da li to možda nagovještava da nešto ostavlja iza sebe ili da ide ka nečem novom, Gvozdenovićeva kaže:
– Za naslov sam uzela ovaj izraz iz slovenačkog jezika, jer mi se čini da riječ izložba etimološki ne predstavlja ono što ja mislim da bi izložba trebalo da bude. Izložba čini mi se više vuče na izlog, na nešto što se stavlja u izlog i samo gleda ali se sa tim ne komunicira. Čini mi se da je ova slovenačka riječ „razstava” bliža mom shvaćanju – rastavljanju umjetničkog procesa, i njegovog stavljanja na uvid drugima. Više interakcije u sebe uključuje riječ „razstava” – kaže Gvozdenovićeva.