U jednom periodu u Užicu nije bilo ponosnije i zadovoljnije osobe od likovnog umjetnika keramičara Sofije Bunardžić, kada je zaživio njen najznačajniji projekat, Međunarodna kolonija umjetničke keramike u selu Zlakusa, kod Užica. U tom, zaista lijepom mjestu uz magistralni put Zlatibor – Beograd, 15 kilometara nizvodno od Užica, od pamtivijeka je bio razvijen lončarski zanat. Ali, iako je riječ o zemljanom posuđu visokog kvaliteta, koje je dobilo i simpatičan naziv „Cepter iz Zlakuse”, proizvodnja je počela da se gasi. Mještanima Zlakuse je više odgovaralo da se zaposle u sedam-osam kilometara udaljenoj Valjaonici bakra u Sevojnu. Zbog fabrike zapostavili su i stočarstvo i poljoprivrednu proizvodnju. Ali, kada se Sofija Bunardžić pojavila sa svojim projektom, sve se izmijenilo.
Sofija Bunardžić, akademski slikar-keramičar, završila je Srednju umjetničku školu u rodnom Splitu, a akademiju u Beogradu. U Užice je dovela ljubavna veza, i tu je i ostala. Godinama Sofija je imala status slobodnog likovnog umjetnika, a pošto se bavila pomalo neobičnom umjetnošću, keramikom, od grada je dobila na korišćenje i prostrani atelje u najstrožijem centru Užica. Već prvi njen susret sa nekolicinom lončara iz sela Zlakusa probudio je u Sofiji želju da u ovo selo dovede i srpske i svjetske keramičare. U selu Zlakusa, u privatnim kućama, boravilo je do sada, za protekle 22 godine, 340 umjetnika, 16 likovnih kritičara, i jedan broj arheologa, fotografa i arhitekata, iz 33 zemlje sa svih kontinenata. Svake godine, još od 1995, Sofija uz podršku Grada Užica i Ministarstva kulture Srbije, organizuje koloniju u isto vrijeme, od 8. do 18. avgusta.
Ove, 2017. godine, u Zlakusi, u radnom i stambenom prostoru seoskog domaćina Milana Savića boravli su umjetnici iz Tunisa, Egipta, Meksika, Španije, Hrvatske, Turske (čak petoro), Grčke i Srbije. Ukupno njih petnaestoro. Treba samo čuti njihove impresije. Zlakusa nije ušoreno selo, već je „razbacana” po brežuljcima ispod planinskog masiva Drežnička gradina. Ali, Zlakusa je jedno od najuređenijih i najsavremenijih srpskih sela, sa ulicama, trotoarima, uličnim osvjetljenjem i lampionima.
– Ima li šta ljepše od saznanja da dugogodišnji san jednog umjetnika, zaljubljenika u svoju struku, postaje stvarnost. Sve se u Zlakusi pokrenulo kada smo započeli realizaciju ovog projekta. I što je najzanimljivije, svi mještani su izvukli koristi iz mog projekta, jedino nisam ja. I ne žalim. Moja želja je bila da se ovaj prastari zanat ponovo organizuje, da se ne zaboravi, i da ljudi imaju koristi od njega, a da ja zajedno sa brojnim kolegama umjetnicima unapredim ovu inače jedinstvenu vrstu grnčarstva – zadovoljno će Sofija Bunardžić, koja je od prije nekoliko mjeseci i direktor Umetničke škole u Užicu.
– Većina grnčara iz Zlakuse, koji su odavno bili zaboravili ovaj unosni zanat, danas ima svoje prodajne objekte pokraj magistralnog puta Beograd – Užice – Podgorica, u neposrednoj blizini Užica. I danas oni lijepo od toga žive. Da nije bilo mene i moje ideje, ko zna čime bi se bavili pored poljoprivrede koja u ovom i okolnim veoma plodnim selima ima takođe jasnu perspektivu. Kada sam kretala u ovaj poduhvat, u obnavljanje starog, skoro sasvim zamrlog zanata, uz to prilagodivši ga umjetnosti, nisam očekivala da će se sve ovako odvijati, i da će tehnika – Zlakusa dostići ovako visoku ocjenu. Za nas sada zna čitav svijet. Umjetnike sa strane najviše je obradovalo prilagođavanje materijalu koji je karakterističan za Zlakusu. Rad na grnčarskom točku, a zatim postupak pečenja na otvorenoj vatri pri temperaturi od 700 stepeni svakako su parametri koji opredjeljuju ideju umjetnika, ali i mještana, grnčara – priča Sofija Bunardžić, veoma ponosna na svoje djelo.
Ogroman broj veoma kvalitetnih umjetničkih radova nastalih na Međunarodnoj koloniji keramike u Zlakusi Sofija je „strpala” u svoj atelje. Godinama unazad ona traži od gradskih vlasti da pronađu prostor u kome bi se namjestila stalna postavka Međunarodne kolonije umjetničke keramike „Zlakusa”, sa koje ima nekoliko stotina predmeta autora iz čitavog svijeta. Užički oci se ne obaziru na to – jer nisu ni svjesni šta bi ta izložba značila za Užice.
– Najveći dio radova nastalih na Međunarodnoj koloniji umjetničke keramike „Zlakusa” smjestila sam u slobodnom dijelu bivšeg Doma JNA, a sada Omladinskog kulturnog centra. Baš ovih dana mi je rečeno da moram odatle da sve iselim. I, ja nemam kud. Trenutno se borim za dio slobodnog prostora od oko 200 kvadrata u bivšoj kasarni „Maršal Tito”, u prigradskom naselju Krčagovo, koja je u vlasništvu grada. Ako to ne dobijem, zaista ne znam ni kuda ću ni kako ću – zabrinuta je Sofija Bunardžić.
Valja podsjetiti da zlakuški sudovi imaju izvanrednu čvrstoću i iz razloga što se oni prave od mljevenog kremena-kamena, pomiješanog sa zlakuškom glinom. Posebnost ove kolonije, napominje Sofija Bunardžić na kraju, ogleda se kroz građenje finih spona između tradicionalnog lončarstva jedinstvenog po materijalu, metodi rada i pečenju keramike na otvorenom plamenu vatre, i sa druge strane savremenih tendencija u umjetničkoj keramici. Dakle, radi se na isti način i istom tehnologijom kako se radilo od praistorije do danas, uz nadogradnju modernih materijala.
– I, da još jednom ponovim – zabrinuto će Sofija Bunardžić – sve je ovo lijepo, ali šta i kako dalje. Šta učiniti i kome se više obraćati da se ogroman broj ovih umjetničkih predmeta smjesti u muzejsku dvoranu gdje će turisti i građani moći da ih vide. Užice u grnčariji ima veliki broj vrijednih muzejskih eksponata, ali je malo učinjeno da se oni nađu pred znatiželjnicima.
S. Tijanić


Milun Savić domaćin umjetnicima

Na ovogodišnjoj, 22. Međunarodnoj koloniji umjetničke keramike u Zlakusi ostvarena su neraskidiva prijateljstva. I među umjetnicima i sa seoskim domaćinima, Zlakušanima, komšijama iz okolnih sela i gostima iz Užica i drugih mjesta. Milun Savić kaže da je ovo ko zna koji put da u svoje domaćinstvo prihvati umjetnike ovoga puta iz sedam zemalja, i da zajedno sa umjetnicima i on stvara. On je, inače, kako tvrdi i Sofija Bunardžić, izuzetan majstor u pečenju napravljenih umjetničkih predmeta, a pravilno pečenje je značajno i zbog toga što taj proizvod može da traje vjekovima. Na osnovu pronađenih grnčarskih sudova u ovom kraju, zaključeno je da su se ljudi u Zlakusi ovom proizvodnjom bavili duže od milenijuma.


Paralelna kolonija

Pojedini mještani Zlakuse su gledali na svaki način da Sofiju otjeraju iz tog sela, a zatim i da je izbace iz ateljea u Užicu i taj prostor pretvore u kafanski. Čudan je taj mentalitet u srpskm narodu. Dovoljno je bilo da jedan mještanin započne priču kako će se umjetnica Sofija obogatiti na njihovom zanatu, pa da krene čitava halabuka. Čak su jedno vrijeme u Zlakusi počeli da organizuju paralelnu koloniju keramike, i da je još proglase – međunarodnom! Lagano i bez želje da sa dijelom mještana Zlakuse ulazi u sukob, Sofija je uspjela da na miran način dobije ovu bitku. I da mještanima sela objasni da je sve ovo što je učinila za Zlakusu, učinila za njih.