Predstava „Gospodin Foka” kotorskog Kulturnog centra „Nikola Đurković”, izvedena je preksinoć u velikoj sali KIC „Budo Tomović”, u okviru Manifestacije kamernih dramskih ostvarenja – MAKADO. Tekst Gordana Mihića adaptirala je za scenu i režirala mlada rediteljka Bojana Jelovac. Scenografiju, koja odlično dočarava epohu – 1968. godinu, iznajmljenu podstanarsku sobu, uradila je Ivanka Vana Prelević, kostime Lina Leković, a muziku je komponovao Nenad Antanasijević Antanas. Uloge tumače odlični mladi glumci, koje rijetko imamo prilike da gledamo na našim scenama Jovan Dabović (Gospodin Foka) i Nina Ševaljević (Anđa), kao i njihova iskusna koleginica, glumica banjalučkog Narodnog pozorišta Radenka Ševa (Gazdarica).
Radnja komada smještena je u 1968. godinu, koja je i u nekadašnjoj Jugoslaviji, kao i u svijetu, bila bremenita političkim dešavanjima. No, dok s radija dopiru govori Tita, Martina Lutera Kinga, u podstanarskoj sobi, umornog i preumornog službenika, ekonomiste koji radi dva posla, i koji svraća na pauzu za ručak da bi jeo salame, ulazi nestvarno lijepa komšinica, Anđa, nova sustanarka kojoj je iznajmljena soba pokojnog sudije. Njoj je hladno, a kako je kirija visoka, odlučila se za sobu bez grijanja. No, ne uspijeva da zaspe u hladnoj sobi, već to pokušava da učini kod komšije... On je u početku odbija, no, Anđa je uporna... Gospodin se brani svojim ozbiljnim godinama, ozbiljnim poslom, sopstvenom odlukom da mu je tako samome odlično... Na kraju, odlučuje da se iseli. Ali, ne lezi vraže, to ne dopušta Gazdarica, kojoj je Gospodin Foka, tokom 17 godina boravka u njenoj kući zapao za oko, pa ona odlučuje da da otkaz Anđi, a sve slušajući pjesme Silvane Armenulić... I, kada bi se očekivalo da će Gospodinu Foki laknuti, on tek tada, u samoći svoje sobe, nakon što je vješto odbio aferu s Gazdaricom, i nakon što Anđe nema u pansionu, uviđa svoju grešku priznajući samom sebi da je budala. Ipak, predstava uprkos takvoj posljednjoj sceni nagovještava i mogućnost drugačijeg razrješenja, nije strogo definisana, ostavljajući prostor gledaocu da se nada da će melodrama dobiti srećan kraj... Uostalom, zašto biti protiv srećnog kraja kada se svakodnevno suočavamo s brdom otuđenosti, jedno je od mogućih pitanja koje svako sebi može postaviti nakon gledanja ove zaista kamerne predstave po svakom osnovu. Možda čak i postaviti pitanje, zašto biramo samoću, umjesto da prihvatimo rizik i gradimo život sa drugom osobom?
MAKADO je završen sinoć izvođenjem predstave „Krivica” kolašinske NVO „Roditelji za učenike”.
Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
