Knjige „Teatralija 1 i 2” našeg uglednog pozorišnog kritičara i teatrologa Veselina Radunovića posthumno je promovisana pred prepunom salom Narodne biblioteke „Radosav Ljumović” u Podgorici. Među publikom je bilo mnogo znanih i neznanih, rodbine, pozorišnih poslenika, uglednih ličnosti iz javnog i kulturnog života naše zemlje i kulturne scene, kao i porodica – supruga i sin pokojnog Radunovića.
O našem prvom školovanom pozorišnom kritičaru, njegovim kritikama, zapisima, osvrtima, intervjuima, svojim i onim koje je pravio sa veličinama teatarske i književne umjetnosti s kraja prošlog i početka ovog vijeka, i to za dnevne novine, časopise, stručne i nestručne, televizije i radio stanice, koji su sabrani u oba toma „Teatralija” govorili su reditelj Blagota Eraković, akademik Dragan Vukčević i pozorišni teoretičar Aleksandar Milosavljević, koji je obimnu Radunovićevu zaostavštinu priredio za štampu.
Kako je Eraković istakao, Veselin Radunović je bio od onih kritičara koji je „duboko, u samoj suštini, poznavao pozorište”. Radunović je znalački učestvovao u svim pozorišnim projektima, vodio festivale, okrugle stolove, uređivao časopise poput „Gesta”, čiji je bio i jedan od utemeljivača, pisao kritike za mnoge jugoslovenske novine i časopise, podsjetio je on.
– On je jednako poštovao estetski i etički momenat u pozorištu. U svojim kritikama, kojih je bilo na stotine, nikad nikog nije ponizio. Bio je kritičar koji zna i cijeni suštinu pozorišta. Veselin Radunović se borio, čak i žustro, za dostojanstvo pozorišta nastojeći da se tom teškom zanatu da mjesto koje mu pripada – kazao je Eraković.
„Teatralije” su odlično djelo, ocijenio je Eraković na kraju, naglasivši da se u Crnoj Gori toliko malo piše i objavljuje o pozorištu da je objavljivanje dijela Radunovićevog opusa poput praznika.
Dugogodišnji prijatelj i saborac kada je pozorišna kritika u pitanju, srpski teatrolog Aleksandar Milosavljević, inače vidno potresen brojem posjetioca promocije, istakao je da „Teatralije” imaju poseban značaj za nekoga ko piše o pozorištu jer „to je efemerna umjetnost, a knjiga je nešto trajno”.
On je brojnoj publici ispričao kako je Radunoviću kao prvom pozorišnom kritičaru, „koji od kritike jede hljeb” bilo teško u Crnoj Gori.
Radunović je bio neprestano zainteresovan za teatarsku literaturu koju je iščitavao u želji za stalnim usavršavanjem.
– Ostao je ono dijete koje je dolazilo u pozorište, kod svoje tetke (Mileve Radulović koja je radila u CNP-u). Kao svaki normalni Crnogorac, imao je svoj stav, ali u momentu kada se diže zavjesa, kada se pale svjetla pozornice, pojavio bi mu se ona iskra u oku koja svakom pozorišnom kritičaru govori `Bože da ova predstava bude dobra`. Pozorište je efemerno, a knjige su trajna vrijednost koja ostaje budućim pokoljenjima koji će iz njih vidjeti kako je disala umjetost kojoj je Veselin Radunović uhvatio dah i treptaj i tako sačuvao za sva vremena – rekao je je on.
U kolektivnom pamćenju Crnogoraca uvijek bile bitniji redosljed bitaka nego knjiga, iako je na tlu današnje Crne Gore bili štampani prva knjiga i najznačajnija slovenskog juga, kao i najznačajniji pravni dokument spomenik Južnih Slovena, kazao je akademik Vukčević.
– Zato mi se čini da su ovakve promocije značajne za kulturnu istoriju, koje nije bilo malo, ali se o njoj slabije čulo. Istorija ideja i kulture u Crnoj Gori još čekaju svoga pisca. Pripremne radnje su urađene, a ono glavno tek predstoji. Knjiga koja opravdano nosi naslov „Teatralije” su značajni prilog istoriji pozorišta, i rekao bih, ne samo pozorišta u Crnoj Gori. Ono o čemu je on pisao i oni sa kojima je razgovarao predstavljaju značajne događaje i važne ličnosti doba na razmeđu dva milenijuma. Bilo je to doba preispitivanja sebe i iskušavanja drugih. Bio je to pokušaj da se razumije vrijeme. To doba on je tumačio. Zato bi ove knjige mogle imati podnaslov „Iza maski”, jer na marginama njegovih zapažanja i pitanja stoji ne samo velika zapitanost, nego i nemir ispunjen onim što je donosili to vrijeme. Time nam je on ukazao na ono što je suštinska uloga - uloga intelektualca, koji je pozvan da razumije svoje vrijeme. Zato je njegov zavičaj kultura – kazao je Vukčević.
Veselina Radunovića su bolest i smrt spriječile da završi rad na petoknjižju koje je pripremao. Promociju „Teatralija” obogatila je Vesna Šoškić koja je čitala odlomke iz intervjua koji je Radunović dao svm kolegi Radoslavu Laziću, a koji se našao u ovom kapitalnom djelu.
S.Ć.


Zaronjen u crnogorsku tradiciju

– Izložio se javnosti i znao šta ga čeka zbog svog etičkog digniteta koji je želio da sačuva. Veselin je kritikovao i to sve vrijeme zadržavajući moralni stav. Znam vrlo dobro koliko je Vesko patio jer su ga često optuživali da svoje stavove formira u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu... A, ovdje nikad niko nije saznao koliko se on borio za crnogorsko pozorište van Crne Gore. Intervjui su mu bili fantastični. Iz pitanja koje je postavljao poznatim sagovornicima upravo u vrijeme kada se raspad Jugoslavije pripremao i počinjao vidi se koliko nije bio nacionalista, a istovremeno je bio duboko zaronjen u crnogorsku tradiciju – kazao je Milosavljević.