Svečani prenos relikvijara, večernja Sv. Tripuna i kađenje svetih moći, kojima je prethodila sveta misa sa blagoslovom svijeća (kandelora), kao i svečanu pontifikalnu svetu misu juče, na Tripundan, u katedrali, ispratila je i Milica Nikolić, generalna sekretarka Nacionalne komisije za Unesko. Ona je zajedno sa profesionalnim fotografom i snimateljem, za potrebe Ministarstva kulture Crne Gore, ispratila sve dijelove ove crkvene svečanosti, večernju i kađenje, kako bi autentičnim materijalom dopunila izradu Nominacionog dosijea za upis Bokeljske mornarice Kotor na Uneskovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Dosije je trenutno u formi drafta, kaže Nikolićeva. Rade se manje izmjene, a njegov sastavni dio je video materijal koji se odnosi na glavne dane obilježavanja Bokeljske mornarice: Dan Opštine Kotor, Dan Bokeljske mornarice i Tripundanske svečanosti.
Za „Dan” kaže da nije prvi put u katedrali, ali na Kađenju moći Sv. Tripuina je prvi put. Ističe da je ovaj događaj „impresivan, sve ono o čemu smo pisali i o čemu smo čitali drugačije izgleda u praksi. Dirljiva je slika multikulturalnog sklada koji se osjeća, suživot pravoslavaca i katolika.
– Bokeljska mornarica je prvo kulturno dobro koje Crna Gora kandiduje za Uneskovu listu. Uvažavajući značaj i kompleksnost njenih vrijednosti, koje su nadnacionalne, htjeli smo da baš Bokeljska mornarica bude prva koju kandidujemo u odnosu na sva ostala dobra Crne Gore. Sve smo ispratili fotografijama i video snimcima, samo da snimimo još vanjsku proslavu. Nominacioni dosije za Bokeljsku mornaricu obuhvata 30-ak stranica, precizna poglavlja koja su u formi upitnika sa ograničenim brojem riječi, u kojima treba da bude sažeto sve ono što Bokeljska mornarica jeste, objašnjava Nikolić.
Stroga pravila podrazumijevaju ograničen broj riječi po poglavlju, tako da kad se uzme dosije u ruke, čitalac mora da shvati suštinu, prepričanu kroz tekst, ilustrovanu foto i video materijalom (u trajanju do pet minuta). Nominacioni dosije će na adresu Uneska poslati do kraja marta, a odgovor bi trebalo da stigne najkasnije za dvije godine, poručila je Milica Nikolić.
Među najstarijim kadiocima, koji godinama uveličavaju ovaj događaj svojim učešćem, su i 77-godišnji Niko Kondanari, koji je 18 godina bio u organizaciji Bokeljske mornarice, kao i 84-godišnji Slavko Roganović, dugogodišnji član Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo 1839 Kotor”, trenutno njegov potpredsjednik, i 50 godina član Bokeljske mornarice (mornar, pa 37 godina kolovođa, 12 godina major, a sada ima titulu počasnog admirala). Kađenje, u kome učestvuje od njegovog obnovljenja, smatra izuzetnom čašću, jer su svi dosadašnji kadioci, sa kojima je zajedno učestvovaou ovom jedinstvenom običaju, „bili prava gospoda, ali ne gospoda u odijelu, nego gospoda u dušu, od kojih si mogao da dobiješ pravi, iskreni drugarski savjet”.
– Dolazim sa velikim poštovanjem i premilo mi je što se ovo održalo u Kotoru, to je posebni dar, po kome su prepoznatljivi i Kotor i Boka Kotorska. Hvala Bokeljskoj mornarici na tituli počasnog admirala. Dabogda i ovi mladi dočekali ovo što sam ja – poručio je Roganović.
U kađenju su učestvovali i Borislav Čižek, Aleksandar Bijelić, Luka Petrović, Denis Vukašinović i Dalibor Burić ispred katolika, te Dabiša Barbić, Jovan Mršulja, Ilija Lalošević, Stevan Kordić i Nikola Mršulja, predstavnici pravoslavaca.
Svečana večernja misa posvećena zaštitniku Kotora karakteristična je po tome što se cijela pjeva, te je bilo predivno slušati „natpjevavanje” sveštenika Kotorske biskupije sa biskupom Ilijom Janjićem, smještenih u oltaru i članova Zbora Sv. Tripuna i vjernika sa druge strane. Ova večernja potiče iz 16. vijeka i u originalu je pisana na latinskom jeziku, ali je kasnije prepjevana. U kađenju su u početku učestvovali kotorski plemići, kasnije, u doba Austrougarske, u ceremoniju su uvedeni ugledni građani pravoslavne vjeroispovijesti, tako sve do 1949. godine, kada je socijalistička vlast Jugoslavije ukinula ovaj običaj. Obnovljen je tek 2001. godine.M.D.Popović