Da crnogorski krš umije da rađa i plače, te da se sa poštovanjem moramo sjećati i nastavljati put predaka, gorštaka, koji su usamljeni, u vrletima, uspijevali da prežive i stvaraju, da uvijek teže naviše, i kroz nedaće slave život, kazuju nam dokumentarni filmovi reditelja Vladimira Perovića. Tako je u organizaciji Centra za kulturu Danilovgrad i KIC-a „Bijeli Pavle” održano veče „Život je dim” posvećeno ovom reditelju.
–Ovdje je život Crne Gore. Ovjde je prijatelj, čovjek, satkan od umjetnosti i čiste ljudskovine. Filmovi Vlada Perovića predstavljaju živote ljudi koji se ne predaju. On nas ne da zaboravu, nego nam gledanjem kaplju suze, kako smo zaboravili, kako su se ljudi dočekivali. Desetinama filmova, kao nasljednik Živka Nikolića, velika titula u jugoslovenskom dokumentarnom filmu pripada Vladimiru Peroviću - otvorio je veče publicista Dragan Mitov Đurović. Prikazana su dva njegova ostvarenja uz program u kom su, pored autora, riječ uzeli i Dragan Mitrov Đurović i reditelj Goran Bulajić.
Kroz kadrove surove ljepote crnogorskih planina, Perović je filmovima, u kojima nema dijaloga, niti vještačkih zvukova, prikazao vječite borbe čovjeka. Pognuti gorštaci sa Čeva i Cuca nose motive Beketa, Hamsuna, Tarkovskog, a opet nijednom ne istupaju iz autentičnog ambijenta našeg folklora, teškog života naših predaka.
–Filmovi ovog čovjeka su opomena. Da ne zaboravimo. Nemojmo da zaboravimo one koji su u slatini pravili crep ulje, one koji pune burila na izvorima kako bi kući donijeli vodu... Nije sve u glasovima, ima nešto i u sjećanju. Naše je ono što su naši preci – kazao je, između ostalog, Dragan Mitrov Đurović.
Nakon projekcije filmova, riječ o ostvarenjima autora iskazao je i reditelj Goran Bulajić.
–Reditelj Vladimir Perović već godinama gradi samosvojnu estetiku dokumentarnog filma. Ako u mnoštvu takozvanih vizuelnih atrakcija vidite nekoliko drugačijih kadrova koji vas vežu, koji provociraju da vidite priču do kraja onda je to film Vladimira Perovića. Između ostalog, značajni autori se prepoznaju po percepciji i sposobnosti da u svakom trenutku svog djela emituju energiju i stvaralačku radost. Perović je uspio da relativizuje tako često kruto formalizovano pitanje žanra u domaćoj kinematografiji. Sintetisao je dobru tradiciju jugoslovenskog dokumentarnog filma i napravio korak više. Uspio je da dramski sukob, agon, koji je osnova napora i ključno polazište klasične drame i dramaturgije, ono što često nazivamo literaturom, glumom, dijalogom, scenografijom, muzikom, svojim autorskim postupkom, transformiše u novu formu koja se uslovno može nazvati dokumentarnim filmom - rekao je Bulajić. Istakao je da Perovićevi filmovi nemaju glumce, nemaju dijalog, te da skoro nemaju muziku, već samo prirodne zvukove.
–Perović je kompletan autor. To se osjeća u svakom kadru. Samo mogu slutiti kojom upornošću i sa koliko napora istrajava na početnoj ideji. To je fanatična odanost priči i veliko vrijeme posvećeno svakom filmu. Od Aristotela do naših dana otvoreno pitanje katarze ima sve manje sagovornika. Perovićev junak sa kamene glavice u Cucama pokušava da nađe signal za mobilni telefon. Njegovo „alo” je jedna od najuzbudljivih replika koje sam čuo u nekom filmu - zaključuje Bulajić. Autor je okupljenoj publici saopštio kako svoje filmove pravi na osnovu sjećanja iz djetinjstva.
–Pokušavam da pravim filmove fasciniran sjećanjima na moje djetinjstvo. Ja sam prvih sedam godina života proveo u Cucama i danas iz ove perspektive komoditeta, ugodnog života, svih pogodnosti po nas pitam se i dalje, i moji filmovi su, ustvari, za mene veliki znakovi pitanja - kako su to moji roditelji i generacije drugih ljudi živjeli u nevjerovatnim uslovima. Geograf Bajo Krivokapić iz Podgorice u svojoj doktorskoj tezi je kazao da na 942 kvadratna kilometra koliko iznosi površina katunske nahije nema nijednog površinskog vodotoka, nema potočića, nema ničega. Možete zamisliti kako izgleda život u toj bezvodici - rekao je Perović. Istakao je da nastoji da nešto od iskustva takvog opstajanja pokušava izraziti u svojim filmovima. Kako kaže, njegovi junaci žive svoje živote i daju znake jednog veličanstvenog opstajanja u negostoljubivom okruženju kavko jeste katunski krš.S.T.