Britanska književnica srpskog porijekla Lusi Majhofer oglasila se novom knjigom. Riječ je o romanu pod nazivom „Pomiriši kišu”, namijenjenom svim uzrastima čitalaca, kako naša sagovornica kaže „od deset do st godina”. U romanu su dati isječci iz dnevnika djevojčice od trinaest i po godina koja doživljava razvod svojih roditelja, iznenadni gubitak bake koja joj je najdraže biće na ovom svijetu, probleme u školi, ali i prvu ljubav. Knjiga je neobična po samoj formi, jer ima samo - početak. Nema sredine, ni kraja. Neobična je jer, na primjer, na jednoj praznoj stranici ima samo jednu rečenicu - praznina boli - i čitaoci osjete tu prazninu i bol Aleksandre koja piše svoj dnevnik.
-Pošto uvijek sve knjige pišem u prvom licu, to su iskidani djelići mog srca na svakoj stranici. Svi znaju za soul mjuzik, a književni kritičari zovu moje pisanje soul vrajting što mi je najveći kompliment - kaže naša sagovornica.
• Vaša nova knjiga namenjena je čitaocima od 10 do 100 godina... Kako ste to postigli, kojim to narativnim postupcima ste se rukovodili, kojom magijom?
-Za vrijeme mog školovanja nijesu postojali mobilni telefoni, kompjuteri, čak nije ni svako imao fiksni telefon. Većina nas je tada pisala dnevnike, pravila spomenare... Naše radoznale mame su na sve moguće načine pokušavale da otkriju šta mi to tajno pišemo. Kakva je to tajna koja se skriva od majke? Tako i današnje majke provjeravaju društvene mreže na mobilnim telefonima svoje djece. Kao mladi, i mi smo imali svoj posebni rječnik ili sleng. Tako je i danas. Ova knjiga je baš tako i napisana, jezikom mladih. I govori o problemima mladih. Stariji da se podsjete na ta vremena da bi bolje razumjeli svoju mladu djecu. Ogroman broj djece u svijetu doživljava i razvod roditelja. Mnoga djeca sebe krive za tu situaciju, pate, nastaju promjene u ponašanju. Ova knjiga govori i o tome. Govori i o gubitku voljene bake. Govori, o prvoj ljubavi koja se nikad ne zaboravlja ma koliko bili stari. Zbog svega ovoga i kažem da je ovo knjiga od 10 do 100 godina.
• Ovaj roman karakteriše još neobičnosti u samoj formi... Knjiga nema kraj...
-Knjiga ima samo početak. Nema sredine, ni kraja. Ovo su samo isječci iz dnevnika od nedjelju, dvije dana. Sredinu i kraj neka pišu sami čitaoci. Da li su se Željko i Aleksandra dugo zabavljali, da li se mama udala za Luku, da li su srećno svi živjeli do kraja. Ja sam imala takvu ljubav, koja je imala samo početak i do danas ostala nedovšrena, neiskazana, vjerovatno sam i zato napisala ovu knjigu u baš ovakvoj formi.
• Prazninu, bolan gubitak u životu, prikazali ste kroz bjelinu jedne stranice romana...
-Jesam. Na bijeloj stranici samo stoje dvije riječi; praznina boli. I bijela, neispisana stranica plače jer nema riječi da je ispune, tako i Aleksandra osjeća bol praznine gubitkom bake. Tako i čitaoci osjete.
• U kojoj mjeri u romanu ima ispovijednog, Vašeg ličnog?
-To me jako često pitaju, ne samo novinari, nego i čitaoci, zato što sve svoje knjige pišem u prvom licu. Pokušaću da objasnim; kao što glumac na sceni nije on nego je lik koji glumi, tako i ja dok pišem. Ja sam imala 13 i po godina, bila Aleksandra, plakala i radovala se sa njom. Ona je živjela, disala, govorila u mojoj glavi. Jedino što sam pisala o nastavnicima iz škole u koju sam kao mlada išla i te doživljaje, to je to nešto iz moga života.
• Kako biste ukratko prepričali roman, kako biste pozvali čitaoce da ga pročitaju?
-Samo ću dodati da ako čitaoci žele da vide bar na trenutak otkucaje moga srca, moja osjećanja i dušu, i kroz šta sve prolazim kao Aleksandra, ili kao dosta djevojčica u pubertetu, neka čitaju ovu knjigu. Možda im i pomogne da bolje shvate svoju djecu.
• Vaše knjige za djecu su doživjele veliki uspjeh. Da li je lakše ili teže pisati za djecu nego za odrasle?
-Meni je pisanje potreba, kao za hranom, ne samo za tijelo, nego i za dušu. Dječije knjige je ipak teže pisati jer se treba vratiti u to vrijeme i zaboraviti na sva životna iskustva. Vidjeti svijet kroz oči djeteta.
• A publika? Kako komunicirate sa Vašim čitaocima, šta Vas pitaju na susretima?
-Iskreno kažem da je svaka pohvala ili kritika meni veoma značajna. Pohvala mi daje podstrek za dalji rad, a od kritike učim i trudim se da sve bolje i bolje pišem. Kao na primjer atletičarka, što više trči, trenira i bolje rezultate postiže kao Marija junakinja mog romana za odrasle „Nekoliko metara ljubavi”. Eto, pominjem je. I dalje živi u meni. Pitanja koja mi postavljaju čitaoci su razna: od inspiracija, do dužine pisanje knjige, od editora, izdavača itd. Onima koji mi se obrate da im pomognem savjetom uvijek to radim. Trenutno Isaku Gitauu, iz Afrike, koji mi je poslao rukopis, savjetima i podrškom pokušavam da pomognem da rukopis postane roman.
• U okviru Mjeseca srpske kulture u Londonu bili ste prisutni sa svojim knjigama. Kako ste doživjeli taj nastup?
-Svake godine se u Velikoj Britaniji održava Mjesec srpske kulture i to u 16 gradova. Ove godine je bio deseti jubilarni. Imala sam čast i prošle i ove godine da predstavim svoje knjige na Sajmu knjiga u Fulam biblioteci u Londonu i na srpskom i na engleskom jeziku. I sa ponosom mogu da kažem, bez lažne skromnosti, da su tu moje knjige rasprodte!
Takođe, moje knjige se nalaze i u Srpskoj biblioteci koja je dio Fulam biblioteke u Londonu. Biblioteke posebno volim i najveća mi je radost da tu vidim svoje knjige. Uvijek pomažem našim školskim bibliotekama sa donacijom. Moje knjige su dostupne i čitocima iz cijelog svijeta jer su i na „Amazonu”, a neke su prevedene i na italijanski, engleski i španski jezik.
Mila Milosavljević

Povratak romanu kao starom ljubavniku
• Kakvi su Vam književni planovi?
-Roman koji sam započela prije godinu dana ponovo pišem. Vratila sam mu se kao starom ljubavniku; sve mi je i poznato i nepoznato, ima tu i dosta probuđenih i novih i starih i osjećanja i saznanja. Pošto razotkriva i kako posluju neki ili mnogi naši izdavači, ne znam ni ko će biti dovoljno hrabar da ga objavi. Meni je važno da ga pišem. Takođe, imam plan da do jeseni sa grupom izuzetnih novinara pokrenem časopis „Artem - umjetnost življenja”, da pokažem kulturu i umjetnost našeg naroda. Takođe, moj roman „Pomiriši kišu” biće objavljen i na engleskom jeziku tako da trenutno radim i sa engleskim editorima. Postoji i plan oko otvaranja engleskog ogranka jedne naše izdavačke kuće. Bitno je da planovi postoje, vidjećemo kada i kako i koji će se ostvariti.